Istorija

Beogradska operacija: Žestoke borbe za oslobođenje

MediaSfera

 

 

Beograd je u svojoj istoriji bio okupiran mnogo puta, ali je okupacija u Drugom svetskom ratu bila najteža. Dva koncentraciona logora (Banjica i Staro sajmište), stratišta u Jajincima i Topovske šupe, dušegupke, princip „sto za jednog“ samo su ilustracije teškog života i terora u gradu koji su okupirali nacisti. Svaki drugi Beograđanin u jednom trenutku završio je kao talac na Banjici. Bombardovan od Nemaca, ali i od saveznika, Beograd je slobodu koja je došla 20. oktobra dočekao u ruševinama.




Bitka za oslobođenje Beograda trajala je od 14. do 20. oktobra 1944. godine i predstavlјala je deo opsežnog operativnog plana Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i sovjetske Crvene armije. Beograd je oslobođen u jednoj od najvećih i najznačajnijih bitaka na Balkanu u Drugom svetskom ratu.

U oslobođenju Beograda učestvovalo je 80.000 boraca na strani jugoslovenskih jedinica, koje je predvodio general Peko Dapčević i Crvene armije, kojom je komadnovao general Fjodor Tolbuhin dok se na suprotonoj strain nalazilo 55.000 nemačkih vojnika pod komandom generala Gustava Felbera.

Neprijateljski gubici u poslednjim borbama za Beograd iznosili su oko 17.000 boraca mrtvih i oko 9.000 zarobljenih, dok je gubitak naše vojske iznosio 1.595 mrtvih, 162 nestala i 3.379 ranjenih boraca, a poginula su i 976 pripadnika Crvene armije.

Prelazak Crvene armije u Srbiju

Beogradska operacija, kako se u vojnim analima naziva oslobođenje Beograda, spada u red složenih operacija, koja je od Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), do tada uglavnom gerilske formacije, načinila regularnu vojsku sa pozadinom. Uz to, NOVJ je, spajanjem sa jedinicama Crvene armije postala deo jedinstvenog antifašističkog fronta.

Iako su završne operacije za oslobođenje Beograda počele 14. oktobra, sama operacija počela je ranije, moglo bi se reći sa prelaskom jedinica Crvene armije u Srbiju krajem septembra 1944. i njihovim spajanjem sa NOVJ.

Sa oslobođenjem Topole 12. oktobra, združene snage nastavile su napredovanje ka severu, uništavajući divizion jurišnih topova SS divizije „Princ Eugen“, oslobađajući Mladenovac i savladavajući nemačke položaje na Avali. U noći između 13. i 14. oktobra, uništen je nemački puk „Brandenburg“, čime je oslobođenje Beograda moglo da počne.

Prva proleterska prva napada

Završne operacije za Beograd počele su 14. oktobra, nakon što su sedam artilјerijskih i minobacačkih pukova, pet samostalnih diviziona (ukupno 320 topova i minobacača najrazličitijih kalibara) i 24 „kaćuše“ na signal crvene rakete, izveli pripremu u trajanju od 20 minuta.

Detonacije su bile toliko jake da se ništa drugo nije moglo čuti.

Iznenada, paljdba je zaustavljena. Nakon trenutka tišine, iz hiljada grla oslobodilaca začuo se poklič “Ura!”, i pešadija uz pratnju tenkova 36. gardijske brigade krenula je u juriš.

Za vreme artilјerijske pripreme, avioni 136. i 306. jurišne vazduhoplovne divizije 9. mešovitog vazduhoplovnog korpusa, pod komandom general-potpukovnika avijacije Tolstikova, neprekidno su nanosili udarce protivnikovim artilјerijskim baterijama na položajima na Bežanijskoj kosi, duž leve obale Save i u rejonu Savskog mosta.

Čast da započne napad za oslobođenje prestonice pripala je Prvoj proleterskoj brigadi. Politički kontekst ovog poteza više je nego jasan — trebalo je pokazati da su partizani dovolјno sposobni da učestvuju u jednoj složenoj vojnoj operaciji. Tokom prepodneva 14. oktobra, Prva proleterska osvojila je Banjički vis i nastavila napredovanje ka Autokomandi i Slaviji.

Nemci su pružali snažan otpor iz svojih bunkera i rovova kojima je Banjica bila prošarana. Svaka linija nemačke odbrane morala je biti zauzeta jurišom kome je prethodila vatra iz svih topova i minobacača. Banjica i Dedinje su pali tek nakon četvoročasovne borbe.

Štetner udara s leđa

Međutim, napad korpusne grupe „Štetner“ iz Smedereva usporio je oslobođenje grada. Štetnerova grupa napala je položaje 5. i 21. srpske divizije NOVJ iz pravca Smederevskog druma (danas Bulevar kralјa Aleksandra) kako bi se, preko Konjarnika i Zvezdare, prebacile u centar. Nanoseći teške gubitke partizanima i crvenoarmejcima, ova grupa je uporno pokušavala da ostvari svoj cilј, a zaustavlјena je tek kod škole „Vojislav Ilić“ (danas srednja Arhitektonska škola) na Pašinom brdu.

Suočen sa velikim gubicima, Štetner je pokušao da se spoji sa Cimermanovom grupom na Čukarici, napadajući dolinom Topčiderske reke. Kada je njegov napad i tu odbijen, Štetner se pod pritiskom povukao na Avalu, gde je i poginuo 18. oktobra. Razbijene i bez komandanta, njegove snage povlačile su se u pravcu Šapca.

Borbe za svaku kuću i ulicu

Tokom 14. i 15. oktobra, veći deo grada bio je oslobođen. Neprijatelј se držao samo u njegovom severozapadnom delu, na liniji železnička stanica „Dunav“ — Botanička bašta — Narodna skupština — Terazije — blok zgrada ministarstava — Glavna železnička stanica, kao i na Čukarici, gde su nemačke jedinice bile odsečene od svojih snaga u gradu.

Žilav otpor nemačka vojska pružala je i na Autokomandi, na Slaviji, u Karađorđevom parku. Na Čukarici, grupa pukovnika Cimermana nije dozvolјavala Šestoj ličkoj da krene dalјe. Utvrđene na liniji škola (današnja škola „Josif Pančić“) — crkva — železnički tunel (posle rata Pionirska pruga), nemačke snage su odolevale napadima partizana i crvenoarmejaca.

U nekoliko depeša, komandant Prve armijske grupe Peko Dapčević prekoreva komandanta Šeste ličke, pukovnika Đoka Jovanića, zbog toga što nemački otpor na Čukarici još nije slomlјen. Jovanić očajnički traži artilјerijsku podršku.

Snage pukovnika Cimermana poslednje će izaći iz okupiranog Beograda.

Naročito je bio utvrđen blok zgrada ministarstava na uglu Miloša Velikog i Nemanjine. Prema svedočenjima boraca, svaki prozor na zgradama bio je zazidan i pretvoren u puškarnice. Narodno pozorište tri puta je padalo iz ruke u ruku, dok ga crvenoarmejci nisu osvojili.

Ministarstvo saobraćaja, Glavna železnička stanica, Radionica vojne odeće (današnji „Beko“), hotel „Moskva“, ostaće zapamćeni kao poprišta teških i krvavih bitaka.

Zastava na „Albaniji“

U zoru 19. oktobra, nemačke snage branile su još samo savski mostobran: Čukaricu, Glavnu železničku stanicu, Sava malu, Terazijsku padinu, Zeleni venac, Varoš kapiju i Kalemegdan.

U centralnom delu grada krajnje uporišne tačke koje je držala nemačka vojska bile su hotel „Moskva“, hotel „Balkan“, uklјučujući levu stranu Terazija u pravcu Kolarčeve, palata „Albanija“, uklјučujući i Ulicu kneza Mihaila.

U borbama oko Trga Republike, koje su bez prekida trajale od 17. do 20. oktobra, u pokušajima neutralisanja nemačkih uporišta u palatama „Reunione“ (pozorište „Boško Buha“) i „Albanija“, važnu podršku jedinicama NOVJ pružali su sovjetski tenkovi. Sovjetski tenkisti su nastojali da priđu palati „Albanija“ iz dva pravca: sa Terazija i iz Francuske ulice.

U noći 19-20. oktobra zauzeto je i nemačko uporište u palati „Albanija“ koje je dominiralo gradom, budući da je bilo smešteno u tada najvišoj zgradi u Beogradu.

General Vladimir Ždanov obraća se građanima u tek oslobođenom Beogradu.

Koristeći vatru i pritisak boraca 1. proleterske brigade sa desne strane, naročito topovsku vatru prema palati iz tri sovjetska tenka sa Trga republike, i koristeći prodor nekoliko tenkova Crvene armije na Terazije, s leva, prvi proboj u palatu „Albanija“ izvršila je grupa boraca 4. batalјona 8. crnogorske brigade. Oni su prodrli u palatu kroz ulaz iz Ulice kneza Mihaila 2, nakon čega je ubrzo kroz isti ulaz prodrla i druga, nešto brojnija grupa. Gotovo istovremeno u zgradu je prodrla i grupa boraca 4. (kralјevačkog) batalјona 1. proleterske brigade kroz ulaz iz Kolarčeve.

Prvi govor u slobodnom Beogradu

Vrhovni komandant jugoslovenskih oslobodilačkih snaga maršal Josip Broz Tito u svom prvom govoru u slobodnom Beogradu rekao je:

“…Beograd, naš glavni grad Jugoslavije, tek odsada zaista postaje glavni grad svih Južnih Slovena, grad za koji su prolivali krv svi sinovi Jugoslavije. Odavde, iz Beograda, treba da zrače one ideje – vodilje, koje su nas nosile kroz teške dane – ideje bratstva i jedinstva i ideja velike, sretnije Jugoslavije”.

Beograd je očišćen potpuno od svih ostataka neprijateljskih jedinica 22. oktobra, a poslednje uporište Nemaca bilo je na potezu Zemun – Bežanijska kosa.

Izvor: Sputnik, O11.info




Vodovodska 187 L

PTICE NA UZGLAVLJU

Jedna od mnogih

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .