MediaSfera
Piše: Gordana Radisavljević – Jočić
Foto: Pixabay
Mnoge istorijske ličnosti bilie su strasni uživaoci lule. Koji klub ne bi voleo da na listi svojih članova ima Ajnštajna, Sartra, Van Goga i Tolkina? Jedan, ipak, ima to preimućstvo. Naime, pomenuti su neki od najpoznatijih ljubitelja lule! Lista ubraja još i imena poput džez-saksofoniste Džona Koltrejna, pisaca Ernesta Hemingveja i Marka Tvena, fiktivne detektive Ripa Kirbija, Herkula Poara i Šerloka Holmsa, ali i čuvenog mornara Popaja. Knez Miloš Obrenović, dr Arčibald Rajs, Milorad Pavić, takođe pripadaju ovom društvu.
U istoriji ljudskog roda pušenje lule zauzima više mesta nego što može da pretpostavi bilo koji protivnik ovog opasnog zadovoljstva. Razlozi zbog kojih se pojedini pušači odlučuju za lulu radije nego za cigarete su različiti. Korene ovakvog načina pušenja možemo pratiti od običaja severnoameričkih indijanskih plemena – svima dobro poznate tzv. „lula mira”, do srednjovekovne Indije i Turske. Stare indijanske civilizacije, na primer, smatrale su da duvanski dim pomaže bolesnicima i da bistri um. Danas, međutim, duvan stoji na listi opasnih ili, u najmanju ruku, nezdravih materija.
Interesantno je da se lule prave od korena vrsike i drugih žbunastih biljaka koje rastu na Mediteranu. Ipak, najbolje i najkvalitetnije lule prave se od drveta koje je raslo u vulkanskom zemljištu, jer tu leži prava tajna: lula je ognjište koje ne bi smelo da gori već samo da drži žar i istovremeno daje šmek duvanu.
Na tržišut ima više stotina vrsta lula. Razlikuju se o obliku, veličini, materijalu od koga su napravljene, godini starosti. Sigurno nije lako oldučiti se za pravu. Međutim, istinski ljubitelji i kolekcionari lula teško mogu da odole antikvarnim primercima lula. I drvo od koga su izrađene je plemenito: tikonovina, abonosovina, trešnjino drvo. Izuzetni primerci su optočeni srebrnom ornamentikom i duborezom sa floralnom ornamentikom, kao i poklopcima. Pripadaju najpoznatijim evropskim radionicama za izradu lula, čiji su majstori svoju veštinu pokazali stvarajući unikatne lule različitog oblika i dužine. Svojom lepotom izdvaju se lule u bidermajer maniru – jednostavne i elegantnog oblika.
U svetu se organizuju i takmičenja u brzini pušenja lule, koja mogu da traju i tri sata. Učesnici sede za okruglim stolovima i malim drvenim tučkom potiskuju duvan u luli, brišu ga o papir ispred sebe i tako proveravaju njegovu količinu. Dokle god je gar na dnu tučka, traje i takmičenje. Zanimljivo je da na tim takmičenjima ima i žena.
Luli je potreban odmor
Samo je jedna stvar na koju morate paziti prilikom kupovine, a to je da vam lula dobro leži u ustima. Ako ste početnik i kupujete svoju prvu lulu, najbolje je da odmah kupite dve zato što je luli potreban odmor. Po mišljnju iskusnih lulaša posle svakog pušenja lulu treba pustiti da se „odmori“ tri do sedan dana. Zato oni u svojoj kolekciji imaju od sedam do 10 lula.
Ukoliko ste po prirodi „nervoznija“ osoba, nemojte ni pokušavati da pušite lulu, jer ona zahteva dosta pažnje i brige. Sam proces pušenja traje do sat vremena. Lula je, ipak, pribor za pušenje sa kojim ostvarujete emocionalnu vezu, pa posle nekog vremena sigurno postane hobi, koji će zaokupljati dosta vašeg vremena. Zato kažu da je rezervisana samo za hedoniste. Doduše ima i onih koji tvrde da je pušenje lule oličenje šika, a muškarac s lulom je zagonetniji, misteriozniji i zanimljiviji od onog bez lule.
A da lule nisu namenjene samo muškarcima, dokazuje istraživanje na sajtu www.ramshornstudio.com/pipe_smoking.htm. Uz antropološke studije koje pokazuju da su žene u Africi, na Tajlandu i ostrvima Pacifika oduvek pušile samo lule, naći ćete i umetničke portrete istorijski poznatih žena koje su bile naklonjene lulama.
Klub pušača lula
Da li ste znali da u Beogradu postiji Udruženje pušača lula? Na njihovom sajtu saznajemo da je u Beogradu u proleće 1939. godine osnovan prvi takav klub na Balkanu. O tome svedoči Ranka Gašić, u svojoj knjizi „Beograd u hodu ka Evropi – kulturni uticaji Britanije i Nemačke na beogradsku elitu između dva svetska rata“:
„…U proleće 1939. u Beogradu je osnovan „Windsor Club“, klub pušača lule, prvi takav klub na Balkanu. Nazvan je po vojvodi od Vindzora, bivšem kralju Edvardu VIII, koji je upoznao lokalno stanovništvo sa ovim običajem za vreme putovanja po Dalmaciji 1937. godine. Prvi sastanak kluba održan je 4. marta 1939, a predsednik je bio bivši oficir, pukovnik Vojislav Todorović. Klub je osnovan pošto je državni monopol dozvolio uvoz duvana za lule, koji je do tada nabavljan od engleskih turista. Kao u svim muškim klubovima u Engleskoj, žene su bile isključene iz članstva… “
Dodaj komentar