MediaSfera
Piše: Zorana Milјević, bivši savetnik u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju Republike Srbije
Foto: Pixabay
Za razliku od držanja Svete Stolice prilikom raspada SFRJ u odnosu na Sloveniju i Hrvatsku, čiju je samostalnost podsticala i pomagala, kao i njenog nešto uzdržanijeg stava prema BiH, njen odnos prema jednostranom priznanju nezavisnosti KiM je znatno složeniji i mora se sagledavati u više, a najmanje u dve ravni: kao zvanični stav i držanje Vatikana, s jedne, i kao ponašanje lokalnih predstavnika Rimokatoličke crkve na terenu, s druge strane. Obe ravni su podjednako stvarne, svaka na svoj način.
Zbog toga je više puta došlo do varničenja unutar rimokatoličkih redova. To se, na primer, moglo prepoznati u načinu na koji je, u tekstu pod naslovom „Katolici na Kosovu nisu ugroženi“ objavlјenom 22. januara 2004. u listu Danas, urednik časopisa Dardania Sacra dr Enđelј Sedaj reagovao na božićni intervju beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara, dat istom beogradskom dnevniku. Sedaj u intervjuu izričito tvrdi da Apostolska administratura u Prizrenu „nema nikakve veze sa Beogradskom nadbiskupijom nego se upravo osamostalјuje u odnosu na Skoplјe“.
Hočevar interpretira stavove Svete stolice i dolazio je preko sredstava javnog informisanja u velike sukobe sa lokalnim rimokatoličkim klirom.
Nije jasno da li je Vatikan dvoličan ili postoji stvarni raskorak između Svete stolice i lokalne Rimokatoličke crkve. Najveći deo RK klira na KiM odstupa od zvanične politike. To je ponekad vrlo drastična razlika.
Prizrenski biskup, iako zvanično član Biskupske konferencije Sveti Kirilo i Metodije koja obuhvata Srbiju i Crnu Goru, ne prisustvuje sastancima jer ne želi da prihvati naziv konferencije, pa faktički deluje kao samostalni rimokatolički poglavar jedne „fantomske države“. Budući da ovakvi stavovi rimokatoličke jerarhije na KiM nisu nepoznati ni beogradskom nadbiskupu Hočevaru, ni papskom nunciju u Beogradu, a sigurno ni Rimu, teško je poverovati da ne postoji bar prećutna podrška ekstremnom ponašanju kosovskog biskupa i njegovog zamenika.
Na delu je izraziti etnofiletizam (kleronacionalizam) sveštenstva Rimokatoličke crkve u kosmetskih Albanaca.
Vatikan nije priznao nezavisnost Kosova, ali stalno drži jedan otvoren kanal za priznavanje. Tu činjenicu nagoveštavaju, između ostalog, planovi za podizanje Apostolske administrature u Prizrenu na nivo biskupije. Još 2000. godine na spisku zemalјa učesnica u rimokatoličkoj manifestaciji „Svetski dan mladih“, koja se tradicionalno održava u Rimu, među 160 zemalјa našle su se Srbija i Kosovo.
Vatikanski zvaničnici su uveravali da priznavanje jednostrano proglašene nezavisnosti KiM neće biti ozbilјnije uzimano u obzir sve do okončanja postupka pred MSP u Hagu o legalnosti JPN.
Sveta stolica u pogledu KiM ima pragmatičan stav i osluškuje volјu većine u međunarodnoj zajednici. U svojoj spolјnoj politici podržava politiku UN i EU uz napomenu da budu poštovana verska prava svih (naročito na KiM) i nema interesa da tu bilo šta menja.
Interes Svete stolice na Kosovu je dvojak:
– briga za lokalnu rimokatoličku zajednicu koja je albanska i
– širenje uticaja RKC svuda gde je to moguće (pa i na KiM) i svim sredstvima.
Od skora Sveta stolica je počela da uvažava treći činilac – sučelјavanje hrišćanstva sa islamom. Shvatili su da je hrišćanstvo u celini ugroženo na KiM.
Najvažniji razlog za oprezniji stav Vatikana prema pitanju JPN Kosova je ekumenski dijalog sa pravoslavnima koji odlično napreduje. Na sastancima Međunarodne mešovite komisije za bogoslovski dijalog između Rimokatoličke i Pravoslavne crkve u Beogradu 2006. i Raveni 2007. godine glavna tema razgovora bio je tzv. papski primat. RKC je izdala zvanično saopštenje u kome je naglasila da se „u dokumentu potpisanom u Raveni utvrđuje kako je papa prvi među patrijarsima, a Rim je prvo sedište“, da su „te dve tačke bile među glavnima koje su dovele do rascepa između katolika i pravoslavaca 1054. godine, a sada bi mogle biti temelј ponovnog ujedinjenja“. Međutim, upućeniji u unutar-crkvena pitanja tvrde da u SPC postoji veoma jak otpor ekumenskom procesu koji se, zahvalјujući istorijskom iskustvu srpskog naroda sa Vatikanom, tumači kao nastavak prozelitskog delovanja RKC u cilјu uspostavlјanja unije sa pravoslavnima, što bi moglo dovesti do raskola unutar SPC.
Međucrkvene relacije čine suštinu odnosa svake, pa i naše države s Vatikanom.
Eksperti smatraju da RKC želi da uspostavi dobre odnose sa SPC kako bi naša Crkva posredovala u približavanju stavova sa Moskvom. Kosovo je u tom kontekstu Vatikanu mnogo manje važno jer prema njemu vodi dvostruku politiku.
Rimokatolici su izrazito manjinska verska zajednica na Kosovu. Prema RKC podacima, ima ih 60 000 i dobro su etablirani. Vatikan ispolјava naglašenu brigu za svoje vernike, a u slučaju Albanaca vidi ih kao uporište svog uticaja i misonarskog delovanja u regionu, bez obzira na to što ih ukupno nema više od deset, a na Kosmetu oko dva procenta.
Danas većina rimokatolika na Kosovu živi u Klini, Đakovici, Prizrenu, Vitini i Prištini, gde su okuplјeni oko dve glavne stranke, Demohrišćanske partije Albanije i Demohrišćanske partije Kosova, ali ih ima i u drugim strankama. Bivši predsednik „Skupštine Kosova“ Kolј Beriša, pripadnik Demokratskog saveza Kosova, je albanski rimokatolik koji je dostigao najviši politički položaj u tzv. NDK. Nekoliko puta je bio u poseti Vatikanu. Te posete su od strane Državnog sekretarijata okarakterisane kao nezvanične.
Aktuelni RK biskup u Prizrenu Dode Đerđi je izjavlјivao za medije da je Vatikan veoma uticajan na Kosovu, ne samo među katolicima.
Kardinal Valter Kasper, predsednik Pontifikalnog saveta za promociju ujedinjenja hrišćana, izjavio je da Vatikan neće u bliskoj budućnosti priznati nezavisnost Kosova i da shvata zabrinutost Srpske i Ruske pravoslavne crkve po pitanju kosovskog problema. Kasper je podsetio na vrlo uzdržan pristup Vatikana u poslednjih nekoliko godina po pitanju statusa Kosova, instistirajući na stavu RKC da sve etničke zajednice imaju pravo na svoju autonomnu egzistenciju, posebno u oblastima socijalnih, kulturnih i religioznih prava, bilo da se radi o kosovskim Albancima ili kosovskim Srbima. Kardinal Kasper je istovremeno i kopredsedavajući Mešovite rimokatoličko-pravoslavne komisije za bogoslovski dijalog.
Zagonetna sporadična pojava: zvanična politika Vatikana je da je protiv rušenja i nasilјa i zalaže se za dijalog sa pravoslavnom braćom. Apostolski nuncije u Beogradu Euđenio Zbarbaro je svojevremeno pisao prizrenskom biskupu Sopiju i zahtevao od njega dijalog sa pravoslavnom hrišćanskom braćom. S druge strane, Sopi je za publikaciju Guerre etniche: una fatalita? Un esempio – IL KOSOVO (Etnički ratovi, fatalnost? Jedan primer – Kosovo) Enzo dalla Pellegrina, u izdanju Karitasa iz Vinćence (2001), izneo čitav niz laži kojima se ne samo negira viševekovno prisustvo SPC na ovim prostorima, nego se de facto opravdava posleratno sistematsko rušenje pravoslavnih hramova, koje biskup Sopi naziva „političkim“. Sopi je tvrdio da su „crkve koje vidimo na kartama Kosova postojale i pre dolaska Srba“. U tom smislu treba tumačiti i zalaganje za zaštitu vrednog „hrišćanskog umetničkog i kulturnog nasleđa“ u zvaničnom saopštenju izdatom odmah posle 17. februara 2008.
Postoji jaka struja u Vatikanu koja zagovara tu tezu. Šan Zefi – vrlo opasan čovek, doktorirao u Rimu o lјaramanstvu (lјaramani, alb. = kriptomuslimani). Nјegova disertacija je objavlјena u Zagrebu, na hrvatskom. Dr Zefi, inače zamenik (kancelar) prizrenskog biskupa, sastao se u oktobru 2003. godine sa predstavnicima radikalne albanske političke organizacije Nacionalno-oslobodilački pokret Kosova (LKCK) koja se zalaže za objedinjavanje svih tzv. albanskih zemalјa na Balkanu. Prema pisanju prištinskog dnevnika Zeri, Zefi je tom prilikom izjavio da je „SPC podizala svoje hramove na ruševinama albanskih crkava, čime su duhovne vrednosti zamenjivane političkim“.
Nedavno je u vatikanskom glasilu objavlјen prilog o aktivnosti RKC na terenu, u pravcu „konverzije kosovara njihovim katoličkim korenima“
Inače, vredi podsetiti se i situacije sa pokojnim Ibrahimom Rugovom. Promocija katolicizma među Albancima na KiM preko njega i zajednice Sveti Eđidio je doživela krah. Mediji su izveštavali da je promenio veru i prešao u rimokatolicizam, ali o tome nema čvrstih dokaza. Na njegovu sahranu nisu poslali predstavnika Državnog sekretarijata (bivšeg apostolskog nuncija Čelata) jer bi to bio politički čin (MSP), nego nekoga iz Papskog veća za međureligijski dijalog, čiji je predsednik kardinal Pol Pupar.
Na KiM deluju sledeće rimokatoličke NVO:
– Sveti Eđidio
– Fokolari
– Opus Dei
– Karitas
– ICMC (International Catholic Migration Comission), organizacija koja je otpočela svoj rad devet dana po ulasku NATO snaga na Kosovo.
Jedan od osnivača zajednice Sveti Eđidio, monsinjor Vinćenco Palјa, koji je i izdejstvovao 1996. godine s Miloševićem sporazum o predaji škola na KiM Albancima, bio je vrlo konstruktivan. Postoje indicije da je bio i duhovnik Ibrahima Rugove. Imao je dobre odnose sa bivšim premijerom Kosova Bajramom Redžepijem, ali je kasnije izgubio sve veze na terenu jer su se krajem 1998. i početkom 1999. godine Albanci iznenada potpuno okrenuli SAD, uvidevši da će im oni jedini efikasno pomoći da ostvare svoje separatističke cilјeve.
Karitas je organizacija za koju postoje nedvosmisleni dokazi da je tokom ratova devedesetih godina u bivšoj Jugoslaviji, pod maskom distribucije humanitarne pomoći, dostavlјala naoružanje i municiju za borbu protiv srpskih snaga.
Ostao je zabeležen svojevrstan diplomatski šamar koji je bivši američki predsednik Buš priredio Italiji prilikom svoje zvanične posete Rimu, juna 2007. godine. Buš je, u prostorijama Ambasade SAD u Rimu, na istom nivou primio šefa italijanske Vlade i predstavnika NVO Sveti Eđidio i zahtevao de se pobolјša saradnja sa tom organizacijom.
Do kraja 2006. godine, analize Vatikana su govorile da će i Rusi na kraju obaviti „trgovinu“ Kosovom i da će na Srbiju biti izvršen pritisak da prizna JPN. Predstavnici RKC su stalno insistirali na ispunjavanju standarda.
Svojevremena istupanja predstavnika Svete stolice pred OUN imala su za cilј davanje zvanične podrške raspoređivanju misije EULEKS na KiM.
MSP Kosova Skender Hiseni, tokom boravka u sedištu OUN-a 12. novembra 2008. godine, sastao se sa nadbiskupom Celestinom Milјioreom, apostolskim nuncijem, stalnim predstavnikom Vatikana u UN. Hiseni je zahtevao od Milјiorea da Sveta stolica u najkraće vreme donese odluku o priznanju Kosova. Apostolski nuncije je odgovorio da će Vatikan sa velikom ozbilјnošću razmotriti ovo pitanje i naglasio da Sveta stolica izvanredno mnogo ceni međuversku toleranciju na KiM.
Prilikom svoje nedavne posete Vatikanu takozvani predsednik Kosova Hašim Tači je od Pape Franciska zatražio zvanično priznanje JPN Kosova. Stručnjaci smatraju da je sada verovatnoća da Vatikan promeni svoj stav prema ovom pitanju veća nego ranije. Vest o najavi unutrašnjeg dijaloga u Srbiji o Kosovu, koji vodi ka nekoj vrsti postizanja konsenzusa o priznanju Kosova se proširila u svetu. U svetlu toga, u Vatikanu vrlo pažlјivo osluškuju šta se dešava, pa sa te strane gledano, oni ne bi hteli da zaostanu, ako Srbija prizna Kosovo.
Dosad Tačija nisu primali u privatnu posetu. Iako je dolazio u Vatikan, stalno je bio na marginama, a ovoga puta ga je primio i papa i čovek koji je neformalni predsednik vatikanske vlade, što je samo po sebi dovolјno indikativno. Eventualno priznanje JPN Kosova od strane Vatikana i te kako bi uticalo na ostale države, posebno latinoameričke, u kojima je Vatikan jedan od bitnih faktora u formiranju njihove politike, da preispitaju svoj stav o ovom pitanju.
S druge, pak, strane u ovom momentu, Vatikan vidi da je priznanje Kosova kontraproduktivno jer ne zna kako će se borbe na Kosovu i Metohiji kod Albanaca odvijati i da li će pobediti islamska frakcija. Takođe, Vatikan ne bi mogao da pred međunarodnom javnošću opravda to što, u vreme dok se na Bliskom istoku vode borbe za očuvanje hrišćanske civilizacije, prihvata jednu kvazidržavu nastalu na temelјu uništavanja hrišćanske baštine. I najzad, što je najvažnije, u Vatikanu se boje da bi priznanjem Kosova poremetili, ili čak doveli u pitanje, dugo i brižlјivo pripremanu papinu posetu Moskvi.
Izvor: Hronograf.net
Dodaj komentar