MediaSfera
Foto: Pixabay, Wikipedia
„Brada je simbol muževnosti, zrelog doba i mudrosti!”
Danas je Svetski dan brada!
U mnogim kulturama je simbol muževnosti i zrelosti. Nose je pravoslavni svštenici i monasi, muslimanske duhovne vođe, rabini, Amiši, rabini, kapucini, intelektualci, aktivisti, revolucionari…
„Ne razmišljam da obrijem bradu, jer sam navikao na nju i moja brada znači mnogo toga mojoj zemlji. Kada ostvarimo obećanje dobre vlade ja ću obrijati bradu“, zagrmeo je Fidel Kastro, vođa kubanske revolucije 1959. u interviewu za CBS, 30 dana nakon revolucije. Bivši predsednik Kube tokom svoje pedesetogodišnje vladavine prkosio je desetorici američkih predsednika.
Neobavezna brada revolucionara Če Gevare znak je slobodnog i buntovnog duha i najčešće je nose studenti. Ne mali broj dama podržava i šarmantan izgled Džonija Depa. Popularna je i brada Šona Konerija, koja je uvek uredna „sa dozom šarma i zrelosti”. Tom stilu priklonio se zavodljivi Džordž Kluni.
Čak i neodoljivi holivudski lepotan Bred Pit, koji je godinama promovisao izbrijano lice, poslednjih godina pojavljuje sa kratkom bradom i brčićima. Ovoj družini priključio se i britanski fudbaler Dejvid Bekam, za čiji novi izgled je svojevremeno „Dejli mejl” ironično napisao kako „više liči na vozača traktora iz beloruskih stepa, nego na preplanulog rokenrol fudbalera na kakvog smo navikli”.
Abraham Linkoln je bio 16. predsednik SAD-a. Pre njega ni jedna predsednik nije imao bradu. Legenda kaže da ideja za puštanje iste nije bila njegova ideja. Naime, devojčica po imenu Grejs Bedel napisala je pismo u kome je rekla da bi on mnogo bole izgledao sa bradom. Linkolnu se svidela ideja pa je odlučio da je posluša.Posle njega imali su je svi predsednici, osim Džonsona i Makinlija i naravno ovih “savrenenih”.
Leonardo da Vinči
Leonardo da Vinči, jedan od najpoznatijih slikara i inovatora svih vremena, imao je jednu od najvećih brada. Crna i duga brada Grigorija Raspućina, centralne ličnost ruske moderne istorije sve do pada carske porodice 1917. godine, samo je dodatno oslikavala mistiku ruskog “svetog čoveka”. Fridrih Engels je jedan od prvih koji je nosio puni brk i bradu što je u 19. veku postao normalni i prihvatljiv stil među Evropljanima. Čarls Darvin, poznat zbog svog doprinosa nauci u knjizi “Poreklo čoveka“ piše da proces seksualne selekcije vodi sve do brade.
Oton I veliki kralj Nemačke i car Svetog rimskog carstva uvek se zaklinjao u svoju bradu kada je želeo da ga njegovi podanici ozbiljno shvate. Dodirnuti bradu nekog muškarca je bilo zabranjeno, čak i u nekim slučajevima kažnjivo. Onaj ko bi se usudio da dotakne bradu nekog drugog srednjovekovnog muškarca mogao je lako da bude izazvan na dvoboj.
Vojvoda Radomir Putnik
Kod nas je vojvoda Radomir sa perfektno stilizovanom bradom svoje vojnicike poveo kroz dva Balkanska i jedan Svetski rat u slavu. Nemanjići, knez Mihailo Obrenović, Nikola Pašić, Stevan Mokranjac, neki su od naših najpoznatijih „bradonja“. Na ovim našim prostorima kao da su se više cenili dugi brci nego brada.
Simbolika brade kroz istoriju
Brada je simbol muževnosti i kroz istoriju čovečanstva uvek se mislilo da ljudima daje posebno značenje i dostojanstvo. Zato se svako značajno lice u staro doba obično prikazivalo sa bradom.
Aristotel
U starom veku istočnjaci su veoma držali do brade i pažljivo je negovali: Persijanci i Asirci čak su je pleli u kiku sa zlatnim nitima. Grci su se brijali, a bradu su puštali kada bi želeli da objave da se odriču ovozemaljskih zadovoljstava. Grčki bog Zevs prikazivan je uvek sa dugačkom bradom.
Do 300. godine pre nove ere Rimljani se nisu brijali. Svakodnevno brijanje uveo je čuveni vojskovođa Scipion Afrikanac. Kasnije, brijanje brade označavalo je prelazak iz dečaštva u doba zrelosti. Jedino su filozofi nosili bradu. Svi rimski carevi, od Avgusta do Trajana, uredno su se brijali, a kad je Cezar ubijen, Oktavijan Avgust je u znak žalosti pustio bradu uvodeći tako novi običaj.
Kod Kineza, dugačka i uska bradica nosila se u poznim godinama i označavala je mudrost i uzvišenost. Kralj Artur i Karlo Veliki na ilustracijama takođe uvek imaju bradu. Vikinzi, Kelti i Britanci nosili su bradu, a u tadašnjoj terminologiji biti bradat značilo je biti varvarin. U srednjem veku u Evropi su bradu nosili pojedini monaški redovi.
Engleski kraljevi su imali različit ukus i kada je u pitanju nošenje brade. Na primer, Henri II nije nosio bradu, Ričard II je nosio malu, a Henri III veliku bradu. Do sredine 13. veka većina ljudi je imala bujnu i kovrdžavu bradu, što je postalo sasvim uobičajeno u 14. veku. Tokom 15. veka brade su iščezle, da bi se potom ponovo vratile u modu početkom 16. veka, i to zaslugom Henrija VIII.
U doba kraljice Elizabete, bradu su nosili advokati, vojnici, dvorani i trgovci. Ali kada je na presto došla kraljica Ana, niko ko je u društvu nešto značio nije nosio ni bradu ni brkove, pa čak ni zaliske.
Muškarac sa bradom modernog vremena
Za obične ljude ne postoji neko opšte pravilo o tome, pa je jedno vreme bilo otmeno da muškarci puštaju bradu, a jedno vreme nije. Tako je i danas, slobodna volja, ali se ipak mnogi muškarci odlučuju da neguju taj ukras lica.
Ništa bez brade
Dugo je brada bila simbol istinske muževnosti. Od praistorije, muškarci su puštali da im raste brada kako bi njihovo lice izgledalo opasnije. Jer, trebalo je suprotstaviti se raznim nemanima, ali i neprijateljima. Drugim rečima, drevni čovek sa bradom bio je nalik dlakavoj životinji. Stare civilizacije prihvatale su bradonje kao ljude od časti. Onaj kome bi brada bila javno odsečena, odnosno obrijana, bio je ponižen, kažnjen, osramoćen. Kao da su se u dlakama na licu krili čast i snaga.
U minulim vekovima, muškarci su mnogo pažnje posvećivali negovanju svojih brada i brkova. Dok su žene negovale svoje „duge kose“, njihovi muževi su marljivo češljali, uvijali, pazili, neretko i farbali svoje brade. Da bi ostali uredni i pravilno stilizovani korišćena su razna pomagala poput malih češljeva, četkica, posebnih makazica, voskova, pomada, mrežica za spavanje, pa i sprava za „štucovanje“ brade.
A onda je došao Aleksandar Veliki. Preokrenuo je sve naopako, bar što se brade tiče. Godine 345. prije naše ere, naredio je svojim ratnicima da obriju bradu. Naredba je bila vrlo stroga. Onoga koga bi „uhvatio“ sa bradom, taj nije mogao ničem dobrom da se nada. Aleksandar je imao obrazloženje za takvu odluku. Nije želio da njegove hrabre vojnike neprijatelji vuku za bradu!
Danas po njoj, više nego ranije, možete da zaključite da pred vama stoji osoba od integriteta. Nekada, kada su brada i brci na muškom licu bili uobičajena pojava, znalo se kakve nose oficiri, kakve brice, kakve umetnici. Danas, pak, brade odražavaju individualnost ponosnog brke. Njih je nose romantici, kao simbol svoje čežnje za prošlošću.
Znanje, zvanje ili imanje
Kod nas postoji izreka da brada označava znanje, zvanje ili imanje. Jasno je iz ovoga u kojim je slučajevima u narodu bilo prihvatljivo nošenje brade. To je bio aksesoar profesora i umetnika, doktora i popova, veleposednika i vladara. Brada na licu morala je da se opravda ličnim zaslugama. Sa početkom evropeizacije, nakon stvaranja Kraljevine SHS, brada izlazi iz mode, da bi sa četnicima i partizanima postala znak razlikovanja.
Knez Mihailo Obrenović
Kod nas su dugo bili nezaobilazni ukras muškog lica. U dva srpska ustanka sve vođe su brkate. Kraljevi, oficiri, političari, književnici. Gotovo da nema ni jednog poznatog muškarca iz tog perioda bez brade i brkova. I tako sve do kraja II svetskog rata. A onda su počeli da nestaju iz našeg videokruga. Govorilo se da ih nose samo seljaci i šoferi. Postali su svedoći modnih i društvenih promena. Od dike i ponosa do sramote. Ruku na srce brkove su nosili neki „drugovi“, kako bi se razlikovali od „onih drugih“, poraženih sa bradom.
Po bradi se narav poznaje
Po bradi se narav poznaje. Dugu i gustu bradu, po verovanju, nose osobe koje ne zanimaju pravila, koje znaju šta žele i ne mare za drugačije stavove. Samouvereni muškarci su, po nepisanom pravilu, oni koji neguju bradu koja uokviruje lice. Za njih se kaže da vole da drže stvari pod kontrolom, da su duhovne osobe koje cene život i pravednost. Najčešće su mirne naravi i mogu biti vrlo objektivni.
Izvor: RTS
Dodaj komentar