Kultura VU

Nepričave priče – otvaranje izložbe Joškina Šiljana

MediaSfera

 

 

 

Izložba „Nepričave priče“ Joškina Šiljana, biće svečano otvorena sutra, 3. septembra u 20 časova, u BW Experience (Galerija Progres), Knez Mihailova 27.




Na izložbi „Nepričave priče“ biće izložene slike, instalacije i radovi na papiru koji su nastajali od početka 2000. godine do danas.

 

Selektovani radovi, od kojih većina do sada nije izlagana, pokazuju nam snagu Šiljanovih vizija koje ga izmeštaju iz nametnutog okvira naivne i marginalne umetnosti, postavljajući ga rame uz rame sa velikanima svetske underground umetničke scene, čineći sasvim logičnim veliko interesovanje najznačajnijih svetskih art brut centara za njegov život i rad…

 

Muziku bira Darko Džambasov.

 

Organizacija izložbe: KVART BW i Galerija ŠTAB

 

Joškin Šiljan „Nepričave priče“

 

Joškin Šiljan je ujedno pseudonim i termin za izvor slikarstva koje se dešava, vitla i kovitla pred nama, živi i teče, zanosno nas nosi i privlači da uronimo dublje, bez straha od tmine, u osvetljena i obojena prostranstva. Energične u grafizmu i obojenosti njegove slike su mape neviđenog i zapisi snevanog, za koje autor tvrdi da je samo medijator u predstavi, obznanjeni šaman koji je u komunikaciji sa svojim precima. O čemu to govori znanje i saznanje sa nataloženim bremenom prošlosti koje osluškuje Šiljan? Nama, danas, sigurno ne o trivijalnoj dnevnoj prognozi trajanja-otaljavanja. Šijan nas smelo upućuje u samu esenciju filozofije umetnosti, ali bez patosa ili akademskog pijedestala. Mudrost je tu, ona je jednostavna, istovremeno plemenita i lepa, ali nevide je, kako sam autor kaže „utepani u glavu“.

 

Antropomorfni izraz u spletu apstraktnih formi stvara jedinstven amalgman piktoralne materije bogato oznanjene mekane-tople. Sve slike ovog autora su humano egocentrične i kao takve značenjski jasne, energetski usmerene- koncentrisane. Dodeljenim deskriptivnim naslovima slikar duhovito okoliša oko centra same slikarske dramaturgije, ostavljajući epilog za one koji znaju da u sebi prepoznaju prekognitivnu emociju svojstvenu personalitetu bića suprotno eksplicitno projektovanom – zadatom autorskom stavu koji površno prepoznamo i potom zanemarimo ili u potpunosti zaboravimo. Šiljanove slike ljudi možda nerazumeju prvim površnim pogledom, ali osećaju kao dostupnu vizibilnu vibraciju daleko iznad ilustracije i deskriptivnog narativa.To su primarne slike vanvremenih svojstava, nastale u opštem saznanju ikonosfere danas, o čemu autor gradi srtučna i šira saznanja, traganjem i obznanjivanjem po kompozicionoj šemi kolažiranja vlastite vizuelne memorije ove slike su bliže Baskijatu nego Debifeu. Poređenje sa poznatim slikarima je u kontekstu vremenske pozicije u kojoj je Šiljan ime sa specifikumom oličenog neposrednošću i hrabrošću da se bude svojstven, autentičan po svaku cenu, da u likovno delo integriše samog sebe kao skup vibracija dosadašnjih i slutnji budućih doživljaja, što jeste ideal umetničkog personaliteta kroz koji nastaju njegove „nepričave priče“ koje nikog neće ostaviti ravnodušnim.

 

Pokušaj da se jednom niti započne i zaokruži prostor, u kome Šiljan sa još kojim tu prisutnim Joškinom deluje, je težak i verovatno nemoguć proces, pa je lutanje i traganju za definicijama nepotrebno, jer fascinacija je tu, pred nama, na mestu u prostoru zbivanja, sa mnoštvom tačaka sagledavanja. Loši su pokušaji da se svrsta ili razvrsta singularnost ovog osvešćenog i edukovanog umetnika u pozicije i ograničenja koja njegov osebujni senzibilitet prevazilazi, kao što su i akcentovanje duhovitosti ili naivnosti potpuni promašaji, jer nama se predstavlja osvešćen i edukovan slikarski singularitet. Čovek ogrnut terminom Joškin Šiljan je na ovim prostorima dočekao zrelost prošavši kroz nekoliko država, uvek u autokratskom sistemu pogrešnih rodovsko – bratskih valorimetara skrajnut, ali posvećeno samodovoljan i time zadovoljan u ostvarivanju sebi zadate misije. Joškin Šiljan je pojam koji vredi valorizovati globalno kao opše dobro plastičke -manuelne kreacije nasuprot depersonalnoj sajber tehno destrukciji.

 

Autor teksta Ljubomir Vučinić je profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu




Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .