Preporučujemo

Ruski mjuzikl „Majstor i Margarita”- priča o još jednom Faustu (FOTO)

MediaSfera

 

Tekst i fotografije: Nino Željko Jelenski

 

Specijalno za MediaSferu sa mjuzikla „Majstor i Margarita“ sa Ljubljanskog festivala izveštava publicist, novinar, pisac, muzičar i umetnički i koncertni fotograf Nino Željko Jelenski

 

 

“TKO SI TI? DIO SAM ONE SILE KOJA VJEČITO STREMI ZLU, A VJEČITO TVORI DOBRO”

Goethe, Faust

 

Jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih romana u 20. stoljeću Majstor i Margarita počinje sa Goetheovom rečenicom iz „Fausta“, a oživljen je kao mjuzikl koji je fenomenalna vizualna preslika tog istog Bulgakovljevog romana, jer mjuzikl je kao djelo vodećih ruskih umjetnika koji su stvorili taj nezaboravan interaktivni spektakl.




Prvi u tome uprizorenjem Majstor i Margarita u obliku mjuzikla prvi se okušao slavni Andrew Lloyd Webber koji je nakon godinu dana odustao od tog zahtjevnog projekta. Sankt Peterburško kazalište LDM Novaya Scena sa predstavom „Majstor i Margarita“ počinje sa radom na mjuziklu i ostvaruje jedan veliki ruski projekt koji okuplja najbolje kreativne resurse zemlje. Mjuzikl je interaktivna izvedba koji publiku vodi kroz labirint ukrašenim perefkcionističkim ukrasima sa kojima se koristi i video sadržaj s trodimenzionalnom slikom, koji je stvoren najnovijom tehnologijom, koja omogućuje da vidite mjuzikl bez stereo naočala.

 

 

U mjuziklu postoje specijalni efekti i Copperfieldovi trikovi. Fotografiranje i video su bili dopušteni tijekom izvedbe, pljesak je bio zabranjen. Publika je tako postala dio ovog veličanstvenog mjuzikla, jer glumci ne samo da su bili na pozorci oni su bili i među publikom koja tako postaje ravnopravni sudionik mjuzikla! Publici (3000 tisuće) pomogla je glazba koja je bila na ruskom, sa slovenskim i engleskim titlovima, te 3D scenografija, aromatični efekti, drama, koja je uvukla gledatelje u scenski prostor i sjajne glumice i glumce poput Teone Dolnikove, George Novitskyog, Anne Kovalchuk, Anton Avdeeva, Nikolaia Timokhina i ostalih veličanstenih glumaca koji su punih dva sata vladali scenom nabijenom velikom strašću i emocijom što sam prikazao na svojim fotografijama.

 

Mjuzikl „Majstor i Margarita“ glumci su izveli u „tri kruga“. Značaj libreta je da je stvoren pomoću najnovije tehnologije „situacijskog scenarija“, koja je kombinacija uvjeta i okolnosti koje publiku uključuje u čin predstave.

 

 

Na ovom velikom i komplesnom mjuzilku radilo je Kazalište Music Hall u suradnji s produkcijskom kućom Makers Lab. Glazbeni voditelj projekta bio je Fabio Mastrangelo – redatelj i umjetnički ravnatelj Glazbene dvorane. Voditelji projekta su S. Sirakanyan i T. Zhalnin. Glazbu je napisalo šest skladatelja: A. Tanonov, O. Tomaž, S. Rubalsky, I. Dolgovoj, O. Popkov, A. Maev. Autora libreta također je šest – to su Sergej Shilovsky – Bulgakov (unuk E. S. Shilovskaya – posljednji supružnik M. A. Bulgakova), Irina Afanasyev (ona je producentica), Andrei Pastushenko, Maria Oshmyanskaya, Chris Hancock, Igor Shevchuk. Koreograf – D. Pimonov. Iluzionist – M. Kretov. Kostime i scenografije njih 66, izrađeni u Kentaueru stvotili su engleski dizajneri 666 kostima, najvećeg umjetničkog redatelja Laszla Kentauera, autora umjetničkog koncepta svjetski poznatih mjuzikla „Ples vampira“, „Fantom opere“ i „Oliver“ koji su u svijetu dobli ovacije nevjerojatnih razmjera! Također se 66 scenskih ukrasa izmjenjuje tijekom predstave što je meni kao fotografu bio veliki izazov to sve snimiti.

 

Likovi mjuzikla Majstor i Margarita

 

Woland (George Novitsky) za razliku od romana u mjuziklu ima, dugu kosu izvučenu u rep, a kostim je u vjernom gotičkom stilu.

 

“Svaka se izvedba ponešto razlikuje od druge zbog svoje interaktivne prirode i različitih glumačkih postava te elemenata improvizacije u kojoj sudjeluje preko 60 osoba. Uz kretnje glumaca, glazbu, svjetlo, video i različitih posebnih efekata izvedbe nikad nisu jednake. Doveli smo najbolju postavu. Ivan Ožogin međunarodna je zvijezda mjuzikla s hipnotičkom prisutnošću i karizmom na pozornici. Anton Avdejev jedan je od najdojmljivijih glumaca koje sam upoznala, a njegov glas prodire u srce. Teona Dolnikova ima jedinstven vokalni raspon i tehničko znanje kojim se može usporediti s pjevačicama kao što su Mariah Carey ili Adele.”, rekla je direktorica Irina Afanasyeva o izvedbi mjuzikla “Majstora i Margarite” na Križankama 23.08.2019. koja je ujedno dobila od ansambla nagradu na kraju predstave.

 

 

Dakle možemo zaključiti da smo prisustvovali jednom vizualnom i audio doživljaju koji se za razliku od filma koja je celulidna traka, a kazalište je takav žanr koji se događa ovdje i sada sa živim glumcima trentno na sceni. Zbog svoje prirode mjuziklu „Majstor i Margarita“ treba publika, a neposredna reakcija i energija koje dolaze iz nje uvijek su važan dio predstave. Dio zbivanja u Onjeginovu demonu zato se događa u auditoriju, toliko blizu gledatelja da mogu dotaknuti glumce (19. i 20. 8. 2019. u 20.30, Križanke).

 

„Majstor i Margarita“ u Sankt Peterburgu jedna je od najglednijih predstava od 2014. godine i obara sve rekorde gledanosti.

 

 

Da bi shavtili Bulgakovljev roman i mjuzikl „Majstor i Margrita“ vratitiću Vas malo u prošlost i vrijeme u kojem je nastalo jedno od najkompleksnijih djela svjetske književnosti 20. stoljeća.

 

Mihail Afanasevič Bulgakov – Rusija dvadeseih i tridesetih godina 20 stoljeća

 

Prvu polovicu dvadesetog stoljeća u Rusiji obilježile su posebne društvene prilike. Na prijelazu dvadesetih u tridesete godine Staljin je učvrstio svoju samovlast te ga se počinje slaviti kao kult ličnosti. Staljin je, kao nepogrešivi vođa ruskog društvenog napretka, svoju zemlju pretvorio u „diktatorski vođenu unitarnu državu, u kojoj su se stare klasne razlike navodno rasplinule u harmoničnome zajedništvu radnika, seljaka i nove inteligencije.“ No, iza te idilične slike zapravo se krio teroristički režim čije su glavne aktivnosti bile progon, kažnjavanje i smaknuća svih neistomišljenika.

 

 

Takvo postupanje vlasti odrazilo se ne samo na rusku književnost tog razdoblja, već i na živote ruskih pisaca. Svaka vlast je nasilje nad ljudima.Vlast ubija. Tako je Staljin tridesetih godina u Rusiji dao smaknuti književnike te ih dao mučiti do smrti i slao u logore zbog subverzivnih tekstova, optužbi za špijunažu ili trockizam. Broj smrtno stradalih književnika procjenjuje se na oko tisuću petsto, a nikad u povijesti nije zabilježen takav pokolj umjetnika. Značajna rečenica Staljina koje je primjenio i na književnike je „Čovjek! Imate problem! Nema čovjeka nema problema.” i njegova od onih povjesno bolesnih rečenica je i ova “Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt miliona je statistika“.

 

Zbog toga su književnici pisali u konspirativnim okolnostima, a za njihova djela saznalo se tek nekoliko desetljeća kasnije. Ta „književnost u sjeni“ iz tridesetih godina bila je daleko kvalitetnija od služenih (odobrenih) uradaka, a djela su bila objavljivana kasnije. Takva je bila i sudbina romana „Majstor i Margarita“. Mihail Afanasevič Bulgakov počeo je „Majstora i Margaritu“ pisati 1929. i pisao ga je do svoje smrti 1940. Jednom je roman čak i uništo spalivši ga. Svojoj trećoj ženi na samrti i u bolovima koje je ublažavao uzimajući morfij izdiktirao je 1940. godine posljednju verziju „Majstora i Margrite“.

 

 

Roman je objavljen tek 1966. u časopisu „Moskva“ u nekoliko nastavaka u nedovršenoj verziji, a konačnoj verziji tek 1973. Budući da se pisanje i objavljivanje ovog romana odvijalo pod specifičnim društveno-političkim okolnostima, ovaj će se rad, osim analizom fantastičnih elemenata u romanu, baviti i proučavanjem funkcije tih elemenata u djelu sukladno specifičnim prilikama u Rusiji tridesetih godina dvadesetog stoljeća.

 

Fantastične elemente i tekst koji obiluje subverzijom Bulgakov je koristio kako bi u svom romanu indirektno kritizirao Staljina, kojeg je Staljin kad ga je Bulgakov nazvao na telefon uzeo u neku vrstu zaštite, ali mu je zabranio objavljivanje njegovih drama osim jedne „Dani Turbinovih“ koje je Staljin vrlo cijenio te je ipak dopustio njegovo izvođenje, zbog čega ono postiže rekordan broj izvedaba do 1940.

 

 

Žanr romana „Majstor i Margarita” (rus. Ма́стер и Маргари́та) je teško jednoznačno odrediti, budući da je djelo mnogoslojno i sadrži u sebi mnoštvo elemenata žanrova kao što su: satira, farsa, fantastika, mistika, melodrama, filozofska alegorija. To je roman o dobru, zlu i ljubavi kao jedini pravi put u spokoju i vječnosti gdje će na kraju romana završiti „Majstor i Mararita“ koje im omogučuje Woland.

 

Radnja „Majstora i Margarite“ smještana je u Moskvu za vrijeme ušatapa.

 

 

Sotona, koji se u djelu predstavlja kao Woland, putuje svijetom sa samo njemu poznatim ciljevima, s vremena na vrijeme zaustavljajući se u raznim gradovima i naseljima. Za vrijeme putovanja Wolanda prati njegova svita: Korovjev, mačak Behemot, Azazello, Hella. Sve ljude, koji su došli u kontakt s Wolandom i njegovim suputnicima, progone kazne za njima svojstvene grijehe i slabosti: podmitljivost, alkoholizam, egoizam, lakomost, ravnodušnost, laž, grubost, imitaciju rada… često su te kazne, iako i natprirodne, logični nastavak samih prijestupa.

 

Za vrijeme proljetnog uštapa putovanje ga dovodi u Moskvu 30-ih godina prošlog stoljeća – na mjesto i u vrijeme kad nitko ne vjeruje u Sotonu, ni u Boga, negiraju postojanje Isusa Krista u povijesti. Ovdje u svojem djelu prvi put se u književnosti Bulkakovu ne prikazuje Sotona (Woland) koji je Vrag ili Demon i on je zao, ali njegov boravak u Moskvi nije samo kažnajvanje ljudi koji to zaslužuju. On je blag prema onima koji blagost zaslužuju, te poslije nakon iskušavanja i kažnjavanja ljudi, netragom nestaje iz Moskve. Woland gotovo da nagovara ljude da počnu vjerovati u Boga, jer ne vjeruje da postoji takav ateizam jer smatra da atesiti ne mogu biti moralni ljudi, jer je Bog tvorac moralnog zakona, jer da bi čovjek bio moralan mora posjedovati slobodnu volju, svijest kao i mogućnost znanja i predviđanja posljedica svojih postupaka te sposobnost suosjećanja.

Ateizam u romanu i mjuziklu je istaknut kao najteži grijeh. Ateizam kao nevjera u Boga, ali ništa manje teškim grijehom ne smatra se ni vjera u sebe samoga zbog koje je Majstor zavšio u ludnici. Ustvari ateizam je bitan motiv romana „Majstor i Margarita“ gdje se Woland poigrava grešnicima i ateiste najstrože kažnjava, jer ateističko nevjerovanje u Boga ujedno je i nevjerovanje u njega Wolanda, tako da Woland teškom mukom progovora:  “…Ono samo što nije mene samoga dovelo do ludila dokazujući mi da me nema…”

 

U Moskvi, istina, živi jedan čovjek, Majstor, koji je napisao roman o posljednjim danima Ješue Ha-Nocrija i rimskom prokuratoru Ponciju Pilatu koji ga je osudio na smrt; no i taj čovjek sada boravi u ludnici, kuda ga je doveo bojažljiv odnos prema vlastitom djelu, podvrgnutom oštroj kritici cenzora i suvremenika-književnika. Roman je spalio.

 

 

Woland se zajedno sa svom svojom svitom seli u „zlosretni stan“ u Sadovoj ulici – u stanu iz kojeg tijekom nekoliko godina nestaju ljudi (nestaju, istina, bez pomoći nadnaravnih sila, jer je opis tih tajanstvenih nestanaka aluzija Bulgakova na represiju tridesetih godina).

 

Margarita, supruga „vrlo velikog specijalista“, ljubavnica Majstora, koja je izgubila njegov trag nakon što je završio u ludnici, mašta samo o jednom – naći ga i vratiti. Nadu na ostvarenje te mašte Margariti daje Azazello – no ona mora Wolandu učiniti uslugu. Margarita tek kasnije pristaje na to, te se upoznaje s Wolandom i svom njegovom svitom. Woland je moli da postane kraljica bala koji on priređuje tu noć. U noći s petka na subotu započinje bal kod Sotone. Kao gosti na bal ne dolaze obični griješnici – na bal dolaze samo istinski, idejni zlikovci.

 

 

Ljudi se boje smrti, ali smrt nije uništenje, već početak nove vrste egzistencije koja leži na put višeg razvoja.

 

Kod Bulgakova Bog sa Wolandom dijeli zadatke, a to je izraženo na zadatku o nadoknadi za patnje i odricanja pa je Woland zaslužan i ima moć donjeti zasluženi sopkoj ljudima pa tako i Majstoru i Margariti u vječnosti, jer je Majstor na kraju prihvatio Magaritinu bezuvjetnu ljubav prema njemu. Jer kod Majstora i Maragrite najveći grijeh je bilo ogrešenje u ljubav. Zašto je Majstor kriv? Zašto nije zaslužio svjetlost? Majstor je ustvari i nagrađen i kažnjen.

 

Problem zla u romanu, mjuziklu i današnjem svijetu 21 stoljeća

 

Sklonost zlu je sastavni dio ljudske prirode, ali ta sklonost ne mora zavladati čovjekom. Dobro ili zlo izbor je svakog čovjeka, taj izbor dobiven je slobodnom voljom. Bulgakov Wolanda suprotstavlja Bogu i zapravo ga stavlja kao ravnopravnog partnera kakvim ga predstavlja i Novi zavjet. Problem zla u „Majstoru i Margariti“ vezan je usko uz demonologiju. Demoni su predstavljeni kao pali anđeli bačeni u pakao te vode vječnu bitku protiv Boga, a Bulgakov se poigrava prikazom Sotone i demona koji vode vječnu bitku protiv dobra.

 

Pitanje zla kao suprotnosti dobrome.

 

Oni će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti. Neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli… (Biblija)
 
Postavlja se pitanje da li je Bog apsolutno dobro! Kakvo je to apsolutno dobro kad su ljudi pod njegovim imenom činili genocide u povjesti civilizacije? Sam Homo sapiens (Umni čovjek) koji postoji već 200.000. tisuća godina, a u zadnjih 100.000. tisuća godina na Zemlji uz njega je obitavalo barem šest ljudskih vrsta koje je Homo spiens uništio, a on je jedina kao vrsta umnog čovjeka sam po sebi autodesktritivan i u skorašnjoj budućnosti ućiniti će kolektivno samoubojstvo, jer u njemu će prevaldati zlo nad dobrim. Humanizam kroz svoju povjest civilizacije htio je učiniti nešto dobro, ali naposljetku prevladalo je uvijek zlo, jer ljudi su griješni sami po sebi i traže vječnost za sebe, a mogu dobiti samo spokoj koji im i Woland u Bulgakovu romanu Majstoru i Margariti i pruža.
Čovjek mora živjeti autentičnost sebe. Smrt nije kraj, jer postoji vječnost. Smrt nije uništenje već početak nove egzistencije koja leži na putu višeg razvoja, jer Margarita postaje Wolandova vještica, samo da zadobje ljubav Majstora, jer Mjastor spalivši romani potom zavšio u ludnici gdje ga Maragrita nalazi izgubljenog, ustavri spalio je riječ, dok Maragrita smatra da je ljubav stavralaštvo.

 

 

 

Čovjek mora živjeti autentičnost sebe. Smrt nije kraj, jer postoji vječnost. Smrt nije uništenje već početak nove egzistencije koja leži na putu višeg razvoja, jer Margarita postaje Wolandova vještica, samo da zadobje ljubav Majstora, jer Majstor je spalivši romani potom zavšio u ludnici gdje ga Margarita nalazi izgubljenog, ustvari spalio je riječ, dok Margarita smatra da je ljubav stavaralaštvo.

 

 

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .