MediaSfera
Foto: Wikipedia
U Nemačkoj je juče obeležena godišnjica Julske zavere kojom su zaverenici na čelu sa Klausom fon Štaufenbergom pokušali da ubiju nacističkog lidera Adolfa Hitlera, 20. jula 1944. godine.
Počast je odata učesnicima u neuspelom atentatu na Hitlera pre 75 godina i vođi Operacije Valkira, grofu i pukovniku Klausu fon Štaufenbergu. Ta operacija, nazvana i Julska zavera, u kojoj je učestvovalo nekoliko hiljada vojnika i civila, najpoznatije je delo otpora Hitlerovom režimu.
Klausu fon Štaufenbergu
Oficir i aristokrata Fon Štaufenberg je 20. jula 1944. godine ostavio torbu sa eksplozivom na odloženo aktiviranje tokom sastanka u glavnom štabu Firera u blizini Rastenburga, sada u Poljskoj. Atentat nije uspeo i državni udar je sprečen. Hitler je zadobio lakše povrede, a tri učesnika zavere, među kojima je i sam Fon Štaufenberg, streljani su iste večeri u Berlinu.
„Oni koji su delovali 20. jula za nas treba da budu primer“, rekla je nedavno nemačka kancelarka Angela Merkel.
Fon Štaufenberg je pokušao da ubije Hitlera sa tašnom-bombom 20. jula 1944. godine, ali je on preživeo atentat, jer je masivni sto sprečio puno dejstvo eksploziva. Zbog ključne uloge u ovoj zaveri Klaus fon Štaufenberg se u Nemačkoj slavi kao heroj i simbol otpora nacističkom režimu.
Šta je u stvari “julska zavera”? I da li je to isto što i operacija Valkira?
Operacija Valkira bio je hitni plan o opstanku vlade sastavljen za Teritorijalnu rezervnu armiju nemačke vojske koja bi ga izvršila ako bi, iz bilo kojeg razloga, došlo do raspada građanske poslušnosti u državi, prouzrokovanoj nemogućnošću nacističke vlade da održi kontrolu nad građanima.
Operacija Valkira je, dakle, bio plan da se uguše nemiri koji bi mogli da izbiju iz nekog razloga među građanima Nemačke. Modifikacija tog plana, zapravo je julska zavera. Plan koji je naknadno odobrio i Adolf Hitler, strahujući da bi stalna Saveznička bombardovanja mogla prouzrokovati građanske nemire ili pobunu zatvorenika u logorima za prisilni rad, modifikovan je kroz aneks pod nazivom Valkira 2.
Taj aneks je osiguravao brzo okupljanje jedinica u borbene grupe spremne za izvršavanje naredbi. Tokom avgusta i septembra 1943, Hening fon Treskov je zaključio kako je ta promena neadekvatna, pa je sam proširio Valkiru i dodao neke nove naredbe. Tajna deklaracija vezana za Valkiru započinjala je ovim rečima: „Firer, Adolf Hitler, je mrtav! Radikalna grupa stranačkih lidera pokušala je iskorisiti situaciju u svoju korist napadajući naše borce s leđa kako bi se domogli vlasti.”
Svet se okrenuo naglavačke
Nakon neuspelog atentata, nacisti pokreću osvetnički pogon protiv zaverenika i njihovih porodica, koji su u Berlinu pokušavali da izvrše prevrat. Štaufenberg je uhapšen i streljan iste noći u zgradi koja danas služi kao sedište nemačkog ministarstva odbrane. Gestapo zaverenicima oduzima decu i odvodi ih poseban dom. Među njima je i četvoro dece pukovnika Štaufenberga. Najstariji među njima je tada desetogodišnji Bertold: „Naravno da je bilo užasno, jer smo bili odvojeni od porodice i nismo znali ništa. Bili smo sami“ , kaže on za DW.
Bertold Marija Šenk Graf fon Štaufenberg , rođen je 1934. Aristorkatsko poreklo, vojna karijera njegovog oca i vreme u kome je odrastao ostavili su svoj trag. „Mi smo odrasli isto kao i druga deca u toj klasi. Dakle, i mi smo na neki način bili mali nacisti. Moja majka nije to tražila. Ali iz dobrog razloga nije se ni bunila, jer bio onda ona ili moj otac postali sumnjivi.“ A zatim se u julu 1944. svet okrenuo naglavačke. „Čuli smo o atentantu na radiju, ali nisu spominjali imena. Onda nam je majka sledećeg dana rekla da je to učinio naš otac. Bio sam šokiran i zbunjen: Kako je mogao da nasrne na Firera? Ali jednu stvar znam sigurno: nikada ga nisam smatrao kriminalcem“
Za zaverenike koji nisu odmah streljani, organizovan je poznati lažirani proces pred takozvanim Berlinskim narodnim sudom. Predsedavajući sudija bio je Roland Frejzler, a još pre početka postupka bilo je odlučeno da će optuženi dobiti smrtne kazne. U berlinskom zatvoru Plecenze je do aprila 1945 ubijeno je 89 učesnika julske zavere i njihovih pristalica. Uoči pogubljivanja muževa, njihove supruge su dobile zvanično obaveštenje da će porodice morati da plate sudske troškove.
Bertold Graf fon Štaufenberg to tada nije znao. Njegovi roditelji nikada nisu razgovarali o politici sa decom. Iz današnje perspektive ga ne iznenađuje da je njegov otac vodio dvorstruki život. „Naravno, to bi učinio svaki zaverenik. Mi smo još tada čuli deci koja su prijavala svoje roditelje. Jedan desetogodišnjak, kao što sam ja tada bio, još nije mogao da o tome misli kako treba“, kaže on. Pred kraj rata, posle Uskrsa 1945. godine, pripadnici Vermahta pokušali su da decu zavernika prebace u logor Buhenvald ali se to nije desilo zbog bombardovanja američke vojske. Dva meseca posle nemačke kapitulacije, ponovo se sreće sa preživelim članovima porodice.
Kako danas vidi svog oca? „Formalno gledano je bio veleizdajnik, ali mislim da je to što je on uradio, legitimno. Uvek sam verovao da on nije položio život za tadašnju državu, ali da jeste umro za Nemačku.“
Dodaj komentar