MediaSfera
Foto: Aleksandar Jočić
Za tri gradska projekta sledećeg meseca biće organizovane tri ankete. O sudbini Starog savskog mosta, lokaciji na Trgu republike koju zauzima tržni centar „Staklenac” i sadržajima koji će oplemeniti budući linearni park izjašnjavaće se Beograđani i njihove želje neće biti ignorisane, tvrdi Marko Stojčić, gradski urbanista, piše „Politika“.
Prema pisanju lista, glasanje će biti sprovedeno ili na portalu grada ili na namenski napravljenoj stranici na Fejsbuku, a učesnici ankete osim pitanja imaće i grafički prikaz i orijentacionu vrednost svakog projekta.
„Građani će odlučiti da l8i će tramvajski most biti preseljen u Blok 70 kao veza sa Adom Ciganlijom ili će hteti da ga izmestimo na ušće i koristimo kao skulpturu u kojoj će se naći ugostiteljski i kulturni sadržaji. U anketi, na Trgu republike ćemo ponuditi 10 kulturnih namena za objekat koji bi trebalo da se gradi, a pet ideja sa najviše glasova naći će se u budućem zdanju. Beograđani će izabrati 10 sadržaja za linijski park, prostor između Beton hale i Pančevačkog mosta, a 10 arhitektonskih timova koji budu projektovali taj park moraće da uvaže predloge anketiranih građana“, objašnjava Stojčić.
Uključivanje građana u proces urbanističkog planiranja može se protumačiti kao odgovor gradskih vlasti na brojne pritiske i proteste žitelja Starog grada nezadovoljnih širenjem pešačke zone i obnovom parka na Topličinom vencu, piše „Politika“.
Međutim, ovaj pomak imaće smisla jedino ako bude obaveza bez presedana, tako da svaki investitor pre nego što počne gradnju o tome obavesti komšije i zatraži njihovo mišljenje, zaključuje list.
„Staklenac” privremeno tri decenije
„Staklenac” je podignut na osnovu privremene građevinske i upotrebne dozvole sa rokom trajanja od deset godina kao zamena za druge privremene objekte – metalne kioske koji su do 1988. godine bili na tom mestu. U to vreme rekonstruisano je i Narodno pozorište jer je trebalo ulepšati grad za samit Pokreta nesvrstanih 1989. godine. Izgradnja TC „Trg republike” poverena je „Enos Energoprojektu” koji je finansirao taj posao, bio izvođač i projektant objekta sa staklenom fasadom.
Lokali su prodavani za po 4.000 tadašnjih nemačkih maraka. Godinama se nagoveštavalo rušenje „Staklenca”, a da vlasnici lokala, kako tvrde, nikada nisu dobili zvanično obaveštenje da će on biti sravnjen sa zemljom. Zvanična potvrda da će staklene noge tržnog centra popucati stigla je pre četiri godine pobedničkim rešenjem urbanističko-arhitektonskog konkursa za uređenje Trga republike koje na tom mestu predviđa kulturno zdanje od oko 15.000 kvadrata sa galerijama, knjižarama i salama za konferencije, dok bi ispod njega trebalo da bude garaža sa 500 parking mesta.
Bez obzira na to što arhitekte na toj lokaciji nisu predvidele operu ili balet, u avgustu 2017. tadašnji gradski urbanista Milutin Folić nagovestio je da su u igri „opera, balet i galerija pa čak i kombinacija nekih od tih sadržaja. Ta vest tada je obradovala zagovornike inicijative stare pola veka da se na tom mestu nađe baš takav objekat. Za to se borilo i Udruženje „Opera na Trgu republike” sa Živanom Saramandićem na čelu. Ono je prihvatilo projekat arhitekte Milana Pališaškog koji je na Platou Zorana Đinđića predviđao i galeriju i operu. Zdanje opere, prema njegovoj zamisli, imalo bi scenu, gledalište i garderobu i bilo bi povezano podzemnim prolazom sa Narodnim pozorištem. Novije ambicije za prostor današnjeg Platoa Zorana Đinđića i „Staklenca” u fokus su stavile galeriju za koju je pre 16 godina organizovan konkurs, a opera je odbačena jer se smatralo da je prostor nedovoljno velik za takvu zgradu. Pobednički rad podigao je medijsku prašinu i sukobio arhitekte i zato ne čudi što se rešenje za taj deo Trga republike traži duže od šest decenija.
Linearni park i nadmetanje domaćih biroa
Američka kompanija „Diler Skofidio i Renfra” koja je početkom godine bila u igri za izradu master plana za budući linearni park od Beton hale do Pančevačkog mosta mogla bi da bude konsultant, ali ne i glavni igrač u poslu, saznaje „Politika”. Projekat od 47 hektara biće podeljen na deset celina i svaku od njih razrađivaće 10 srpskih biroa sa arhitektama mlađim od 40 godina. Doniraće ga Novak Đoković, Milan Beko, Svetska banka i UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj). Interes da učestvuju u ovom poslu najpoznatiji srpski sportista i biznismen imaju jer Đoković poseduje Teniski centar „Novak” na trasi budućeg parka, a Beko Luku Beograd čiju transformaciju godinama najavljuje i ne može da započne dok ne okonča spor oko vlasništva nad zemljištem koji vodi sa gradom.
Za sređivanje oko pet kilometara uz obalu Save i Dunava grad nije raspisao konkurs, ali svojevrsna utakmica biće organizovana kada je reč o izboru domaćih biroa koji će oplemeniti buduću rekreativnu i zabavnu zonu. Beogradski linearni park trebalo bi da bude sličan „Haj lajnu” u Njujorku koji su potpisali „Diler Skofidio i Renfra” pretvarajući u park napuštenu deonicu centralne njujorške pruge na zapadnoj strani Menhetna u dužini od oko tri kilometra, a godišnje ga poseti nekoliko miliona ljudi. Taj arhitektonski biro, između ostalog, rekonstruisao je i „Zarjadje” park u centralnom delu Moskve.
Od spratnog ozelenjenog mosta do selidbe na novu lokaciju
Selidba Starog savskog mosta i gradnja novog i većeg lučnog na njegovom mestu neće biti ovog leta iako je prošle godine najavljivano da će taj posao početi čim se uspostavi tramvajski saobraćaj preko Mosta na Adi. Od gradnje novog mosta se nije odustalo, ali ona kao i selidba Starog savskog mosta neće početi pre 2020. Podizanje novog lučnog mosta sa više saobraćajnih traka finansiraće preduzeće „Beograd na vodi”. Izrada planskog dokumenta, tehničke dokumentacije za novi most i rekonstrukciju starog je u toku, što takođe finansira „Beograd na vodi”.
Da će Stari savski promeniti izgled, odnosno da će on biti „obnavljan” postalo je izvesno 2016. kada je tadašnji gradonačelnik Siniša Mali, inspirisan posetom Teheranu, najavio da će poput Mosta prirode u glavnom gradu Irana preuređeni lučni Savski most imati dva nivoa, više traka i da će biti ozelenjen. Mali je tada uveravao da će biti sačuvan prepoznatljiv zeleni luk i da će obnova mosta početi 2017. Ali umesto toga, pomerani su rokovi za početak radova i menjani planovi.
Početkom 2017. jasno je bilo da će biti uklonjen stari most i da će se graditi novi na njegovom mestu. Tada je i najavljeno da će stari biti isečen i preseljen u delovima na novu lokaciju – Zemun ili Adu Ciganliju. Gradski oci navodili su da je gradnja novog mosta neophodna jer su stubovi starog podignuti na drvenim šipovima, a sporan im je bio i plovni put. Stručnjaci, čije su sugestije nadležni ignorisali, ukazivali su da je i Venecija podignuta na takvim stubovima pa nije potonula, kao i da čelični mostovi mogu lako da se proširuju. U međuvremenu, grad je organizovao izjašnjavanje građana o tome gde bi voleli da se stari most preseli. Odluka je, prema tvrdnjama gradskih otaca, bila najbliža tome da on bude veza Novog Beograda i Ade Ciganlije.
Početkom 2018. najavljeno je i da će CIP do kraja te godine završiti idejno rešenje za novi most, ali i da će u međuvremenu da utvrdi najbolji način za demontažu Starog savskog mosta, njegovo čuvanje i preseljenje. U više navrata 2018. neumorno se pričalo da će selidba starog mosta i početak radova na novom krenuti čim se Most na Adi osposobi za tramvaje. Rok za završetak tramvajskih šina na najmlađem savskom mostu je ispoštovan, ali uoči završetka tih radova postalo je izvesno da će se još sačekati sa gradnjom novog lučnog savskog mosta i selidbom starog.
Izvor: Politika
Dodaj komentar