MediaSfera
Stotinu ljudi maskiranih u bivšu argentinsku prvu damu Evu Peron prošetalo je juče ulicama Buenos Airesa uoči današnje proslave 100. godišnjice rođenja te harizmatične žene. Performans na ulicama Buenos Ajresa završen je kod zgrade s velikim Evitinim portretom.
Evita, Eva Peron je zapamćena kao „zaštitnica siromašnih“ i osoba koja je pomogla ženama da dobiju pravo glasa. Priča o Evi i Huanu Peronu je priča koja je pokazala da nije istina da je iza svakog uspešnog muškarca stoji uspešna žena, već da je ona, zapravo, pored njega.
Dolazak u prestonicu
Dugo se nije znala tačna godina Evitinog rođenja. Naime, ona je rođena 7. maja 1919. godine, što znači da bi danas proslavila svoj stoti rođendan. Kako nije bila rođena u bračnoj zajednici, a biografija joj je morala biti čista, dokument je bio falsifikovan. Na njemu je pisalo da je Eva rođena 1922. godine kao dete venčanih roditelja, Huane i Huana Duartea. Evina majka ostala je sama u maloj kolibi sa petoro dece, provodeći čitave dane za šivaćom mašinom kako bi mališanima obezbedila parče hleba.
Sa četrnaest godina upoznaje tango pevača koji je nagovara da se preseli u Buenos Aires, govoreći joj da će se tamo sa svojom lepotom dobro snaći. Evita ovo oduševljeno prihvata i nedugo nakon toga seli se u prestonicu Argentine sa željom da postane glumica.
Sa polupraznim koferom i glavom punom velikih snova i želja, Eva je zacrtala da u prestonici Argentine uspe kao glumica. Dok je bila u potrazi za malim ulogama, radila je u kancelariji uticajnog filmskog časopisa i pozajmljivala glas u radio-sapunicama koje su tada bile popularne.
1941.godine dobila je i filmsku ulogu u drami „Samo hrabri“. Istovremeno razvija svoju karijeru radeći i na filmu i na radiju. Postaje lice koje je sve češće viđeno u časopisima i na važnim događajima. Lepa Eva polako je „stala na noge“ i te 1944. godine, u trenutku kada je upoznala Huana Perona, svog budućeg supruga, već zarađivala 6.000 pesosa mesečno i važila je za „gradsku facu“. Primanja koja samostalno ostvaruje su po prvi put dovoljna da joj ljubavnici više nisu bili potrebni da bi je izdržavali.
Poznanstvo sa Peonom
Huan Domingo Peron, rođen 8. oktobra 1895. godine, imao je punih 48 kada je upoznao Evu i bio je duplo stariji od nje. Izuzetno visok za Argentinca, sa tamnom kosom i osmehom filmske zvezde, Huan je u mladosti bio živi simbol latino zavodnika.
Kada je upoznao Evu, bio je na položaju ministra za rad i ministra za rat, nakon što je 1943. godine vojska preuzela kontrolu nad državom. Sudbinski susret Eve i Huana desio se početkom 1944. godine, na humanitarnom umetničkom festivalu gde su se prikupljala sredstva za pomoć stradalima u zemljotresu koji je pogodio gradić San Huan. Eva je na gala koncert došla sa prijateljem, a otišla sa Peronom.
Bilo je dosta onih kojima je rast peronizma smetao. Huan se razišao sa pučistima i počeo da samostalno sprovodi svoju politiku. Pučisti su tadašnje proteste povodom represije iskoristili da ga uhapse. Dok je Peron bio u zatvoru Evita se nije predala. Potegla je sve veze koje je do tad stekla i ubedila moćne ljude da stanu uz nju na prostestu koji planira da organizuje. Usledile su masovne demonstracije njegovih pristalica, poznatih kao los descamisados (bezkošuljaši).
Oličenje ere Peronizma
Četiri dana nakon što je izašao iz zatvora, Huan Peron se venčao sa Evom. Svi Evini filmovi tada su misteriozno nestali, a poslednji koji je snimila nikada nije dospio u bioskope. Njena biografija iz vremena pre nego što je postala gospođa Peron se misteriozno briše. Eva je istinski i iskreno volela Huana od dana kad ga je upoznala. Sa druge strane, njegova ljubav je imala nekoliko faza.
U početku je prema Evi osećao samo emotivnu i fizičku požudu. Poštovanje i ljubav su sa njegove strane došli kasnije, kada je počeo da je doživljava kao ravnu sebi. Peron je bio izuzetan vođa, ali je duboko u sebi osećao da je Eva postala lider nacije kakav on nikada neće moći da bude, i da je ona ta koja nosi ljubav naroda. Ona je ta kojoj kliču i koju iz milošte zovu Evita.
Postala je prva žena u istoriji Argentine koja je aktivno učestvovala u predsedničkoj kampanji. Često su bili viđani zajedno u javnosti. Znala je da podigne masu i da joj se približi, baš zato što je i sama bila devojka iz mase. Na sebi je osetila kako je to biti siromašan, tako da je bila izuzetno uverljiva u svojim nastupima.
Huan Peron je postao predsednik Argentine u martu 1946. godine.Ono što treba naglasiti je da je Eva, zapravo, bila prava suština peronizma, a ne Huan. Ona je čitav svoj život posvetila politici, veličala ime Perona, praveći i od sebe i od svog muža svojevrsan kult ličnosti. Sa samo dvadeset i šest godina Evita je definitivno bila najuticajnija žena na svetu.
Kraljica siromašnih
Osnovala je Fondaciju „Eva Peron“ za pomoć siromašnima i sama uplatila prvu donaciju. Izgradila je mnogo škola, na hiljade bolnice i domove za nezbrinutu decu u Argentini. U gradu koji je nazvan po njoj započela je izgradnju stanova za beskućnike i nastavila socijalnu reformu koju je kao ministar za rad započeo Peron.
Brojne kontroverze su ispletene oko njihove umešanosti u masovno prihvatanje nacističkih ratnih zločinaca koji su u Argentinu pobegli od posleratnih suđenja. Pod lupu su stavljene i Evitine humanitarne fondacije zbog sumnje da ih koristi za lično bogaćenje i luksuzan život više nego za dobrobit siromašnih.
1947. godine Evita je krenula na tromesečnu turneju po Evropi. Više nije bio cilj da bude obožavana samo u Argentini, nego i preko Atlantika. Na turneji je obišla Španiju, Italiju i Francusku. Bio je plan da poseti i Veliku Britaniju, ali ju je kraljevska porodica ljubazno odbila sa rečima da tada neće biti u Londonu.
Evitina bolest i slom peronizma
U avgustu 1951. godine preko dva miliona ljudi se okupilo ispred Casa Rosada zahtevajući da se na izborima Eva kandiduje za potpredsednika Argentine. To je do danas ostalo najbrojnije okupljanje za podršku bilo kojoj političarki na svetu. Nije mogla da usliši želju naroda, ali je bila prva žena u Argentini koja je ikada glasala. Svoj glas je dala Huanu Peronu iz bolničkog kreveta.
Ni od javnosti se više nije moglo kriti njeno stanje, građani su se često okupljali ispred njene palate pružajući joj podršku. Jednom se pojavila na balkonu u kolicima kako bi se obratila građanima. Tad je težila manje od četrdeset kilograma, koža joj je bila siva, smrtnička, a oči upale. Tom prilikom je rekla:
“Dragi moji deskamisados, budite oprezni. Neprijatelj vreba. Svakog časa može napasti iz zasede. Ako ostanete uz Perona nikad nećemo propasti. Nećemo dozvoliti da nama vladaju neprijatelji, korumpirana oligarhija i njihovi strani neprijatelji. Gde god je Peron i moj narod, tamo sam i ja. Zauvek.“
Plavokosa lepotica, najmoćnija žena Latinske Amerike, u 36. godina izgubila je svoju poslednju bitku sa karcinomom 26. jula 1952. godine.
Cela država je utihnula i blila trinaest dana u žalosti. Cvećare su poklanjale cveće svima koji su ga hteli odneti ispred palate Peronovih. U državi je čak bila i nestašica cveća tih dana, pa su ga morali uvoziti iz Čilea. Ubrzo nakon njene smrti gradovi, ulice, parkovi i železničke stanice dobile su njeno ime. Dok joj je država ukazivala još veće poštovanje nego za života, Huan Peron je bio svestan da je i njegovoj vlasti došao kraj.
Nakon što je 1955. godine svrgnut sa vlasti, Huan Peron tajno je poslao Evitino telo u Italiju, gde je sve do 1973. godine, kada je ponovo došao na vlast, bila sahranjena pod lažnim imenom. Izabela Peron, Peronova treća supruga sahranila je njeno telo u porodičnu grobnicu Duarte u Buenos Ajresu. Pre nekoliko godina, u Argentini je pokrenuta peticija da se Eva ekshuminira i sahrani pored Perona , a peticiju su podržali i mnogi političari.
Evita u pop kulturi
Život i smrt Eve Peron bili su inspiracija mnogim umetnicima. Napisano je više romana, priča, pesama pa čak i stripova na ovu temu.Snimlјeno je više od sedam filmova od kojih i jedan animirani, neki od poznatijih su: “Besmrtna Eva Peron” Luisa Cezara Amadorija (iz 1952. godine) i “Eva ne spava” Pabla Agvera (iz 2015. godine).
Postoji i mnogo muzičkih komada posvećenih Evi Peron, najpoznatiji je mjuzikl Endrua Lojda i Tima Rajsa “Evita”. Mjuzikl je 1996. godine ekranizovan, režirao ga je Alan Parker, a u ulozi Eve Peron našla se čuvena Madona. Ostala je upamćena i pesma “Ne plači za mnom, Argentino”, takođe iz mjuzikla “Evita”, koja se često izvodi i na koncertima klasične muzike.
U Argentini postoji šest memorijalnih muzeja, najposećeniji je Muzej Evita, u Buenos Airesu.
Izvor: Nezavisne novine, Kultiviši se
Dodaj komentar