ŠKURIN: Driving Miss Daisy oliti Karatoč sindrom

ŠKURIN: Driving Miss Daisy oliti Karatoč sindrom

MediaSfera

 

 

Piše: Ksenija Matović

Foto: Ksenija Matović, Internet

 

 

 

Plutale

između 

Izlivale tišine

Sitna

srca gavuna

tukla

u svakom uhu

Gnijezdile bijelo




Komunitad je mogla odahnut.

 

Prvi badminton Vodovoda i kanalizacije je avizala, da ovoga ljeta susjedi neće čistit hidrotunel Gorica – Plat, pa ćemo proć lišo junsko- julskoga restriktivnoga vodosnabdijevanja i pozvala furešte da naljeto mogu komotno arivat u našu ćinećitu, jer ove sezone ne bi trebali  tuknut.

Zborila je naradio, da vode u sistemu ima masu, da se to ne može  nakupit koliko preliva i da se možemo poć zaprat kad god nam je volja.

Čak i prije rabote.

E, i na onu je isto mislila.

 

Onda je pukla da moramo bit svjesni okoliša i da više ne želi vidjet domestiko prizore bruškinanja šamponom od koprive umore, jer joj više ne pada napamet pipat u migraciju cipola, išenpjanih novim kolektorom i odnjega bipolarnim poremećajem, što je  intralo čak i na Animal planet, kao Karatoch sindrom.

Prva koča komunitadi, šjor Use je ispizdio, ka i poLuštice, ma su mučali i čekali da se šinjora diretora oklizne na smeš u singlu, jer su znali da su šampon od koprive i  TNT, oldi goldi.

– Ma daj, korađo…podtuš!!!, drečala je  na megafon  iz golfa dvojke šjor Gašija, čvrstoga sindikalca zeleničkoga doka u prijepodnevnim, top ventil meštra na Fi 200 u popodnevnim i pekara u večernjim satima.

 

Šampon od koprive afereparti

 

Vazda ispod crte, na ugovor s prekidom,  honorarno i na crno, al nikad robom!

Vero mudo.

…… Koja banja. Dobro sam odradila oni prilog. Što li čini Savović nabrod?  Aaa, ovi šapon

„Sakura“ made in Kongo, što je mali našo uLakovića na akciju …pravi đaponeze đardin…. Pa kupka „Bonsai“ istoga podizvođača….Aaaa….ma dolće vita.

Nema, primavera, prvo ariva uPlavu zgradu..Ka ivazda. Niko  mi ne zna dić živac ko Mladen.

Sa ka sam se natoćala i spustila regler, smijem li odstaroga uzet malo  Old spajsa zanoge? Uzeću.

I pet đileta. Biće dovoljno za list. Ma što je ovo?  Moš nanjemu do Sarajeva. Sa ću  isprat gomna…

Šššššššššššššššššššššš

 

– Ajebate, ne mogu vjerovat! Opet je nestala!

– Maaamaaaa!!!!

– Što je? Opet nema papira? Ka da ga jedete u pizdu materinu!!!

– Odbij od vrata!!!

– Otvori, kad ti zborim !!!

– Vi joj glave, što je napela ka Nikolson!

– Što je? Ima papira…a nisi  gaće  ponijela?

– Demižane s tarace.

– Nestala voda?

– Jes đaole, eo me upjenu.

– A jesam  ti fino zborila da im ništa ne vjeruješ!!!! Ja njima nikad ništa ne vjerujem  !!!

– Demižana!!! Moram na rabotu!

– Ćućaj !!! Treba mi za kondut. Ko zna ka će voda  doć. Uzmi šlape i šapon o koprive, pa se baci umore!

Dešpetozna  i natoćana, naBoku sam se  bacila u bombu.

Isplivala su tri jata srdela, dva girica, kolonija cipola, šes manjih  obotnica, velika bijela i šjor Davor.

– Dobro Senči, radi li bar kolektor?

– Okle…

– A đe ćemo onda?

– Ne seri, nemaš izgovor!

 

Most iz čučnja vladike Savatija

 

Kvatro apriljanti, kvaranta duranti.

Južina..

Ko će sa  bit ukurcu 40 dana….

Ajebate, ipak je kralju Tvrku  teže.

On je prije okruglo godinu, osta bez vlasničkoga udjela u komunitad, jer mu je N.N. sila nabulala povelju  nizaskale.

Sa ka je osto bez ništa, pošo se požalit u vladike Savatija Ljubibratića, koji je prije osam mjeseci osta bez mosta naToplu.

Savatije je bio totalmente dešperan i nije bio zaspike.

Vladika je vjerova u prvi reket ćinećite koja je avizala da će svaki kamen što je načinio salto u Ljuti potok,  bit obilježen numerom i most bit oživalno  vraćen u prvobitno stanje, prije  prvih kiša.

Sa ka više nije bilo kamenja,  miks dubl je zborio, da  kamenje nije pošlo ća, kako se nama  čini, ali da gomna jesu. Probila su uLjuti prije četiri mjeseca, pa ih je urgentno  trebalo numerisat prije prvih suša. Neoživalno.

Jebiga Savatije, teško je napravit most izčučnja.

 

Driving miss Daisy

 

Šjor Gaši je ubo gažu.

Na crno, kako drukče.

Vozio je  premijera iz Titograda  uBijelu, đe ga je inšalah, očekiva  šeik iz Holandije, ibn al Usrah, većinski vlasnik Vlade, teniskih terena, kolektora i afterpartija.

– Did I ever tell you about the first time I ve ever been, otside the state?

– No, when was that Gashi?

– Oh, a few munutes ago miss Daisy.

 

 


 

Ksenija Matović

Pesnikinja i novinarka, četkicama od burina, lebića, levanta i maestrala….slika vinjete grada od vala. Duhovita, topla, bez želje da se neko uvredi, ali sa željom da budemo svi zajedno pomalo bolji. Dala joj je naziv “Škurin”, jer svi pomalo volimo da odškrinemo “škure” i pogledamo što se zbiva napolju, dok smo mi relativno sakriveni. Obećava dogodovštine sa pijace, parkinga, plaža i duhovite dijaloge.