Diktafon

Milica Kesler: O odnosu Tesle i Pupina nije pristojno govoriti na osnovu fragmenata izvučenih iz konteksta

MediaSfera

 

Pišu: Gordana Radisavljević-Jočić i Marina Bulatović

Foto: Muzej Nikole Tesle

 

 

Srpski mediji su početkom marta preneli vest da je Udruženje Adligat  kupilo dva od pet pisama Nikole Tesle iz zaostavštine Radoja Jankovića, generalnog konzula Kraljevine Jugoslavije u Njujorku, za koja se verovalo da su izgubljena.




“Dva Teslina pisma u kojima Tesla piše o Mihajlu Pupinu, njegovoj bolesti i nameri da ga poseti u bolnici, pronađena su pre nekoliko dana i uz veliki napor otkupljena za muzej ovog Udruženja’”, ističu iz Adligata.

Da li ova pisma poslata 28. decembra 1934. i 12. januara 1935. Radoju Jankoviću menjaju poznatu istoriju odnosa ova dva naučnika i potvrđuju njihovu bliskost, pa tako u potpunosti demantuju poznatu priču o mirenju na samrtničkoj Pupinovoj postelji, “pošto je očigledno da, u trenutku pisanja pisama, tri meseca pre Pupinove smrti, sukoba između dvojice velikana nije ni bilo, već jedino želje da se što pre sretnu“?

Odgovor na ovo pitanje potražili smo u Muzeju Nikole Tesle od Milice Kesler, kustosa-arhiviste  lične arhive Nikole Tesle.

 

Milica Kesler

Da li ste imali priliku da vidite dva pisma koja je Adligat otkupio?

  -Mi o pismima znamo samo ono što je objavljeno u medijima. Niko nas nije iz Adligata kontaktirao da pita bilo šta vezano za ta novo otkrivena pisma, koja su nameravali da kupe. Oni su samo objavili da su ih kupili na aukciji. Ono što mi možemo sa sigurnošću da kažemo vezano za ta pisma je da je sadržaj pisama autentičan.

U Teslinoj arhivi, koju mi u Muzeju čuvamo, se nalaze koncepti tih pisama, tako da je njihov sadržaj poznat. Za razliku od pisama koje je kupio Adligat, koja su pisana mastilom, koncepti pisama koji se nalaze kod nas u Muzeju su pisana grafitnom olovkom. To su pisma upućena Radoju Jankoviću,  našem konzulu u Njujorku.

Kako  je Tesla tokom tridesetih godina XX veka dobijao novac, neku vrstu penzije, od naše vlade, i to je bio razlog zbog koga je bio u direktnoj vezi sa našim konzulatom, tako da korespondncija izmedju Tesle i Jankovića nije nikakvo čudo.

 

Koncept Teslinog pisma Radoju Jankoviću

Šta novo ova pisma otkrivaju i koliko mogu da doprinesu rasvetljavanju odnosa Tesla- Pupin?

 – Ovde u Muzeju se odnosom Tesle i Pupina kao posebnom temom niko nije bavio, niko je nije obrađivao.

Mi imamo nekoliko Pupinovih pisama Tesli s kraja 19. veka, tačnije iz 1891, 1899, 1904. godine. Imamo pozivnicu na venčanje Pupinove kćerke Varvare koje je bilo 29.09.1917. godine. Očigledno je da su u to vreme njih dvojica bili u nekoj vezi i onda posle toga nema ništa. Tišina.

Ono što bih dodala kao neobičnost ove korespondencije je da su jedan drugom pisali na engleskom jeziku.

Šta je bio uzrok njihovog sukoba to je stvar o kojoj može da se nagađa. Tu postoje različite priče, ali ja mislim da je to bio sudar dvojice velikih ljudi koji su svako u svom domenu bili važni i značajni. Oni su dva gorostasa nauke i izumiteljstva, potekla sa istih meridijana iz iste kulture u dalekom novom svetu, koja su se bavila srodnim delatnostima u kojoj je svako od njih dosegao svoje značajno, rekla bih čak nezaobilazno mesto. Šta ih je razdvojilo samo su naša nagađanja.

Ako govorimo o proverenim činjenicama onda možemo ispričati sledeće: Za Teslin 75. rođendan 1931. njegov poznanik, poštovalac i novinar “Njujork sana” Kenet Svizi odlučio je da mu napravi poseban poklon. Pozvao je 75 Teslinih savremenika – uglednih naučnika, umetnika, novinara, političara, industrijalaca, pronalazača, prijatelja, sledbenika i učenika – da mu napišu čestitku i sve ih ukoriči u svojevrstan spomenar. U spomenaru su se na kraju ipak našle „samo“ 73 čestitke, jer su dve osobe odbile Svizijevu molbu. Jedan od njih  je bio i Mihajlo Pupin koji u pismu Kenetu Sviziju otvoreno govori o svom odnosu sa Teslom. Mi o sadržaju tog pisma znamo od Keneta Svzija koji je sedamdesetih godina XX veka posetio Beograd i Muzej Nikole Tesle kada je i poklonio deo svoje arhive, u kojoj je i Pupinovo pismo.

 

Pupin piše:

“Dragi gospodine,

Prijatelјi Nikole Tesle pripremaju za njega jedan vrlo elegantan kompliment da mu se pokloni za njegov sedamdeset peti rođendan.

Nisam video g. Teslu već gotovo dvadeset godina. Početkom Svetskog rata razlika u mišlјenju dovela je do razdora između mene i njega. Ni on ni ja nismo od tada imali priliku da izgladimo taj razdor. U 1915. ponudio sam preko zajedničkog prijatelјa da oprostim i zaboravim, ali na neki način moja ponuda nije bila prihvaćena. Žao mi je, ali pod tim okolnostima ne bih mogao poslati g. Tesli pismo sa pozdravom ili čestitkom za njegov sedamdeset peti rođendan. Vrlo iskreno Vaš M. I. Pupin“.

Dakle, 1931. godine imamo potpuno jasno svedočenje Pupina koji kaže da je on od 1915. bio u sukobu sa Nikolom Teslom. To je svedočanstvo koje bi moralo da bude uzeto u obzir kada se govori o tome kakav je bio njihov odnos. Verovatno je i poziv na kćerkinu svadbu bio jedan od pokušaja da se nekako izglade odnosi koji su tog trenutka bili poremećeni.

U decembru 1934. godine kada je Tesla čuo da je Pupin bolestan i da bi voleo da ga vidi – Tesla odlazi da ga poseti. Za mene je prosto to bila normalna reakcija.

 

Koncept Teslinog pisma Radoju Jankoviću

Šta znate o tom poslednjem susretu Tesle i Pupina?

-O poslednjem susretu Tesle i Pupina zna se iz svedočenja supruge Radoja Jankovića. Mi nemamo arhivu Radoja Jankovića, sem onoga što je pisao Tesli i onoga što je bilo u Teslinoj arhivi. Možemo samo da im verujemo da je to bilo tako.

U kom vremenu su Tesla i Pupin u Americi imali najbolje odnose – oko čega su se uvek slagali?

 – Oni su naprosto ljudi koji su se bavili sličnim temama. S tim što je Pupin bio profesor Kolumbija univerziteta i imao je naučni aparat iza sebe, bavio se naukom na klasičan način. Tesla se bavio pronalazaštvom, što je nešto potpuno različito. Oni su poticali iz sličnih sredina, iz bliskih prostora Austrougarske, stigli su kao relativno nepoznati mladi ljudi u Ameriku i tamo su se ostvarili i postali veoma uspešni.

Verovatno su na početku života u Americi imali nekih dodirnih tačaka, na kraju to vidimo iz njihove korespondencije o kojoj sam već govorila, sa kraja XIX i početka XX veka, ali  tih nekoliko pisama su naprosto nedovoljo veliki uzorak da bismo mogli da rekonstruišemo njihov odnos i eventualnu bliskost.

Novinarska priča, da su dva pisma rasvetlila odnos Tesle i Pupina i da su rasvetlila suštinu njihovog odnosa – nije tačna. To je jedna ozbiljna tema i ako bi “Pupinovci” želeli da radimo zajedničko istraživanje mi smo potpuno otvoreni za saradnju.

U medijima se spominje Teslino pismo Paji Radosavljeviću u kojem Tesla piše: „Viđeste li gde maniti Pupin dade patent našem neprijatelju“ (misleći na Markonija). Da li Muzej ima to pismo ili bar kancept tog pisma u svojoj arhivi?

– U arhivi Nikole Tesle se čuva više od 850 strana korespondencije izmedju Paje Radosavljevića i Nikole Tesle. Ta prepiska je trajala od 1906. do 1941. godine. Kao sto sam Vam već rekla, to je kompleksna i velika tema, o kojoj ne može da se govori samo na osnovu jednog citata. Ako bi se odnos Tesle i Pupina ozbiljno razmatrao i ako bi se želelo istinito saznanje o tome kakav je njihov odnos bio, morale bi da se pročitaju stranice i stranice različite istorijske građe. To je veliki posao i zahtevao bi rad ljudi koji nisu ostrašćeni ni na koji način i koji nisu simpatizeri bilo koje strane. Zato mislim da o odnosu dva gorostasa nije pristojno govoriti na osnovu fragmenata izvučenih iz konteksta. Takva tumačenja mogu samo da štete pronalaženju puta do prave istine.

 

Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.mediasfera.rs

 




Vodovodska 187 L

PTICE NA UZGLAVLJU

Jedna od mnogih

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .