ŠKURIN

ŠKURIN: Martovske monade i inspektor Kalahan

MediaSfera

 

 

Teks: Ksenija Matović, Alfred Žari, odlomak iz djela “ Kralj Ibi”

Foto : Ksenija Matović, Internet

 

 

Mirovalo

na vrhu prove

Pinjulama

bojalo

kamen i dlan

Odložilo sunce

Odranim koljenima

zapušilo uši

Navuklo mreže

i jugo




Tradicionalna Izložba cvijeća naše komunitadi je, ka isvake godine privukla rekordan broj izlagača suvih aranžmana i  rezanoga zelja  sazapada, regiona i bliskoga istoka.

Sazapada su uhodnik bivšega hotela Panonija, intrali žitelji unkraj Trtora i Tatar bašte, iz regiona  vedri stanovnici gordoga  Turiona, dekadentnih  Mokrina,  fjamante Prijevora i Kruševica, dok su sa bliskoga istoka na vrele gume deponije, arivali vazda uljudni Ubljani.

Boje juga, branila je  šinjora Štefica saLuštice.

Đurnalista Smaroš, prvo grlo  Titograda,  suvereno je vlada mikrofonom u tipu krepana pantagana, jer je duvala bura.

– Evo nas ovđe, dragi gledaoci na predivnoj  cvjetnoj fešti od ukljeve.  Ono lAagaano ( podgoričko nazalno uzlazni) Pometosmo se na Zabjelo, ali zato ovđe namore, bokuni, gulozece….. oči boje lavande!!!

– Ne pizdi.

– Šinjora Štefica je tradicionalno odlične volje. Što ste nam to sparićali izvašega đardiiina ?

– Ove godine nismo klali, pa sam se odlučila prezentat aronžmanima odsuvoga luca, suvoga luštičkoga sira izulja, malo suvih smokava i šalše od suve luštičke pomidore, sušene na luštičkome suvome kamenu isuncu.

– Šinjora Štefica, naši gledaoci znaju da ste vi i 39 vaših kolega redovni učesnici svih stađunskih fešta uCrnu Goru, na koje redovito izlažete iste proizvode,   mislio sam  nacvijeće, svježe.

– Ćućaj, hobitu!

Ma  đurnalista  Smaroš, još nije stio položit pantaganu.

Ariva je na tavulin odUbala.

– Mmm..kakve delicije, kakvi instalacioni  performans “ Tisova geda  al dente”. Ma ovoga nema ni u njujorškoga MoMA! Ovo ne bi ni Marina Abramovič!  Nostro Ubljani, poznati po rafimanu!

 

Instalacioni performans sUbala

 

Izvolite ga.

– Oli sa da te nabulam noga?!

– Ma šjor, mislio sam na mikrofon.

– Boli me ona stvar našto si mislio.

Titogradski đurnalizam se još nije predava.

– Šinjora Žan, koliko je ove godine, bilo teško organizirat Izložbu cvijeća?

– Ko isvake. Otkad je umro Broz, jebe nas fitosanitarna.  Sve nam je  cvijeće  još 1980. ostalo na granicu.  Ma isto smo uspjeli namać  nešto zasuvoga i  malo domestiko  blitve. Tu su naši prijatelji iz Ministarstva poljoprivrede, sa  simulacijom za  privrednike iz zaleta,  “ Ukusi moga skraja”.

Ima i plažnoga  aksesoara. Pomalo  suncobrana što su nam ostali  od lokalnih  izbora i šugamana iz prijateljskoga grada Heiđina, s jednim licem. Što će ti više, ionako su od guzice. To vi je novina.

–  Ja sa stvarno moram puć! Da li je moguće da  ovđe na Izložbu cvijeća, nemate simbol Novoga?

– Kako nemamo šjor? Što Vi je? Nakurac vi je suvi palmin surlaš. Aranžiran.

 

Inspektor Kalahan

 

Inspektor Kalahan naše ćinećite se totalmente sjeba.

Obje strane su pucale crvene potjernice i on više nije zna ko je zlikovac.

Metode su mu pošle ukurac.  Kako navatat otega Škorpiona i osta Prljavi Hari?

Onda je čuo naDnevnik.

“ Ej narode moj…Šta je to sa mojim narodom?

Zameniću ga za neki nov, što će mi polovan narod, zamenim to, pa koliko dobijem, nije važno.

O, narode.. Moj narod je pretežno poljoprivredno-stočarskog, kafilerijskog tipa…Dobro je, dobro je. On meni sve šapuće, tu mi samo šoroboće u uvo, samo mi ubacuje muhu u uhu…Kakvi glasovi, kakvi intezinteti, kakva snaga intenziteta glasovnih mogućnosti u ovom trenutku razvoja.

Neću da menjam narod ipak, nek ostane taki’ je kaki’ je…”!

Tačno je znao što činjet.

Stavit sav ulog, 534.135,99 na crveno.

 

Idejno rješnje mjesne polutke

 

U Mjesnu zajenicu u Igalo,  su avizali napravit nadogradnju.

Nisu  stili više rabotat u prizemlje, već nasprat.

Prizemlje su stili ostavit za arendu.

I od te arenede, plaćat penzosima polutke.

Usuvome aranžmanu.

I na crveno.

 


 

Ksenija Matović

Pesnikinja i novinarka, četkicama od burina, lebića, levanta i maestrala….slika vinjete grada od vala. Duhovita, topla, bez želje da se neko uvredi, ali sa željom da budemo svi zajedno pomalo bolji. Dala joj je naziv “Škurin”, jer svi pomalo volimo da odškrinemo “škure” i pogledamo što se zbiva napolju, dok smo mi relativno sakriveni. Obećava dogodovštine sa pijace, parkinga, plaža i duhovite dijaloge.

 

 

 

 

 

 

Dodaj komentar

Click here to post a comment