Diktafon

Nino (John) Željko Jelenski: Fotografija je nastavak slikarstva u umjetnosti

MediaSfera

 

 

Pišu: Gordana Radisavljević-Jočić, Aleksandar Jočić

Foto: Bernarda Buden, Nino (John) Željko Jelenski privatna arhiva

 

 

 

Nino (John) Željko Jelenski, umetnički fotograf, pripada eliti hrvatskih fotografa. Fotografijom je počeo da se bavi u bivšoj Jugoslaviji, kada je konkurencija bila mnogo veća i kada svoje mesto “pod suncem”nije bilo tako lako osvojiti.

Za sebe kaže da je rastao buntovnim duhom zagrebačkog novog talasa kojem umetnost nije bila samo posao ili pozerstvo, već zaista i način življenja. Fotografski uzori su mu Helmut Njutn, Piter Lindberg  Robert Mepletorp, Endi Vorhol i Kadinski. Do sada je održao 45 samostalnih, a prvu je realizovao 1988. godine u Ljubljani u galeriji “Feniks” na kojoj je izložio crno – bele fotografije venecijanskog karnevala pod nazivom „Mask People – Ljudi maske“, koje je studiozno snimao tri godine. Učestvovao je i na 28 grupnih žiriranih izložbi. Autor je dve samostalne foto monografije: „Buđenja/Awakening“ i „Drevnost u sadašnjosti – Lubenice“ i četiri grupne foto monografije. U Galeriji Nova u Zagrebu, 1993. godine održao je jedinstvenu izložbu u Hrvatskoj i svetu pod nazivom „Howling Horns“, na kojoj je prikazao spoj fotografije i grafike u svojim delima i uveo novi pojam pod nazivom foto-grafika. Izdao je i knjgu forografija Jazz muzičara koji su u zadnjh 20 godina nastupali u Zagrebu pod nazivom “Jazz Me Up By Jelenski”. 

Iako je poznat kao vrhunski koncertni fotograf kada se pogleda njegovo celokupno stvaralaštvo vidimo sjajan portret poznatih muzičara ali i teške, ponekad neprijatne dokumentarne i angažovane fotografije, kao i profinjenih, sofisticiranih i metafizičkih studija prirode i fotomonografija.

U intervjuu za MediaSferu prisetio se i svojih fotografskih početaka.

 

Nino (John) Željko Jelenski, Foto: Bernarda Buden

 

– Prije svega treba imati veliku ljubav, strast i emociju prema fotografiji. Meni je tata s četiri i pol godine dao neki stari aparat u ruke, ja sam kliknuo, to je bio neki njegov smiješni portret sa kosom u zraku. Valjda se ta kemija desila sa četiri i pol godine i dovela do toga da se već sa 15 godina počnem baviti fotografijom.

U profesionalni svijet fotografije zakoračio sam kao vrlo mlad sa svojih 16 godina i odmah sam počeo raditi i živjeti od fotografije. To je bila 1976. godina i još smo bili Yugoslavija i bilo je puno fotografskog posla koji se uredno plaćao. Nije kao danas kad je fotografija obezvređena i svi bi htijeli da radite besplatno. Počeo sam u Studenskom listu, pa sam radio u legendarnom Poletu gdje smo ja i Milan Trenc prvi objavili foto strip u bivšoj Yugoslaviji. Zvao se “Čovjek koji je pao na zemlju” u sedam slika na zadnjoj stranici jubilarnog 400 broja Poleta. Bili smo strašno kerativni mladi ljudi koji su pokretali neke stvari u novinarstvu, fotografiji i stripu na području Yugoslavije.

 

Nino (John) Željko Jelenski, Foto: Bernarda Buden

 

Onda nije bilo žutog tiska kao danas. U Hrvatskoj su sve tiskovne novine obično žutilo, a isto je tako i sa portalima. Sve je tako žuto da mi je muka od toga, a inače obožavam žutu boju. Radio sam i za magazine primjerice tjednik Studio gdje sam radio 5 godina i prošao cijelu Europu i doneo mnogo reportaža. Radio sam i za tjednik Danas i Start, Nedjeljnu Dalmaciju – gdje sam bio dvije godine ratni foto reporter za Istočnu Slavoniju i Srednju Bosnu. Kasnije sam radio za Gloriu i Globus za koje sam iz Europe donosio exsluzivne reportaže i interviewe sa svijetskim zvijezdama iz glazbene industrije. Mogu nabrojati neke sa kojima sam bio i radio interviewe i snimao i to poput jednog David Bowie, Carlosa Santane, Pink Floyd, Bryan Ferry, Chris Rea, Metallica, Skunk Anansie, Leny Kravitz, Lou Reed, Frank Zappa i da ne nabrajam više bilo ih je mnogo i sve je to objavio Globus i Gloria.

 

Mick Jagger by Nino Z. Jelenski

Kažete da fotografija nije puko okidanje i škljocanje, već da je ona remiks raznih umetnosti?

 – Na žalost u današnje vrijeme svijeta digitalne fotografije i kad možete da sa mobitelom da snimate fotografije, fotografija se svela na stvarno puko okidanje i škljocanje do iznemoglosti. Sve je to loša kvalteta fotografije bez pristupa, ideje, emocija i strasti.

Po meni fotografija je nastavak slikarstva u umjetnosti i ja stvarno radim visoko kvalitetne umjetničke fotografije koje su neke kao da ih je slikar kistom naslikao. Meni je moj foto aparat u rukama kao kist u rukama slikara, jer kad snimam prirodu od nje želim da dobijem što su slikari slikali u prošlosti kao, primjerice, jedan Van Gogh ili Monet. Jer što je bitno da se fotografija ne događa, njoj se treba pristupiti.

 

Ljubav Love LONJSKO POLJE by Željko Jelenski

 

Po vama, kakvu ulogu, danas, ima fotoreporter?

 – Karijeru sam i počeo u novinama kao foto reporter koji se odmah profilirao za koncertnu fotografiju i ja sam u zadnjih 40 godina na ovim prostorima nabolji koncertni fotograf. Neka se neke kolege fotografi ne uvrijede, jer ima dobrih koncertnih fotografa i međusobno se družimo i ja cijenim njihov rad, ali ja imam ono nešto što me čini najboljim u tome poslu. Na scenu dolazi mlada generacija fotografa i to žena fotografa koje to rade odlično, jer žene imaju u sebi tu strast i emociju koju imam i ja a na žalost to mnogi muškarci nemaju. U skoroj budućnosti u Hrvatskoj će biti jedno pet odličnih koncertnih fotografkinja koje su već i sada odlične u svojem poslu. Volim tu dominatnost žena u fotografiji, jer svijet fotografije je bio muški svijet fotografije. Dakle žene stupaju na scenu zato dečki pazite se i dajte ima prostora.

Pitali ste kakvu ulogu ima foto reporter?

Foto reporter mora donjeti promatraču i čitaocu isključivo istinu. Recimo u jednoj foto reportaži mora zadovoljiti sve elemente, mora prikazati sve i to realni i stvarni život. Imate nekoliko velikih fotografa u Beogradu, a jedan od njih je fotograf Igor Čoko koji radi sjajne fotografije i reportaže. Ja naprosto otkidam na njegove fotografije koje radi po Beogradu. Ima svoj orginalni i jedinstveni pristup fotografiji. On ne škljoca on naprosto zna što hoće fotografijom prikazati gledaocu. Neke njegove fotografije su stvrno potresne jer predočuju stvarni život, a to je bit reportažne fotografije.

Neke moje fotografije iz rata kad sam bio ratni foto reporter, nikad nećete vidjeti jer su previše krvave, brutalne i potresne. I od ostalih foto reportera koju su snimali usrani rat koji se desio na ovim prostorima nikad nećete vidjeti. A svijetu smo i tako prikazali dovoljno potresnih fotografija. Ja sam sa 22 godine bio u Bejrutu kao reporter jedne svjetske agencije i znam što je rat, a ovdje nije bio rat nego masovno klanje naroda. Nije bitno koja je strana, jer svi su u ratu isti nema razlike. Jedna misao i rečenica velikog Jacques Preverta – koji je za Španjolski rat rekao: “Quelle Connerie La Guerre” – “Koje je sranje ovaj rat“. I stvarno rat je jedno obično sranje, a mi živimo na Balkanu gdje se u tom Balkanskom loncu stalno nešto kuha. Nake fotografije i snimke kamermana iz Vukovara nećet nikad vidjeti, jer to i svijet ne želi da vidi jer bi im se smučilo.

 

 

 Krajem prošle godine otvorili ste izložbu i promovisali kalendar iz ciklusa „Jazz Moments by Jelenski“.

 – Tako je to je treći po redu kalendar u ciklusu mojeg branda “Jazz me up by Jelenski“. Ovaj treći kalendar za 2019. godinu nastao je idejom mojeg advokata Ratka Bajakića koji je inače bio prijatelj i svirao sa velikim Paco De Luciom, a inače njegov kancelarijski prostor krase mojih 90 fotografija svijetskih Jazz gitarista. On i ja došli smo na ideju da predstavimo mlade snage jazza i popa koji nešto znače na Hrvatskoj glazbenoj sceni.

Cijelu 2018. godinu sam snimao po koncertima i snimio 15 vrhunskih glazbenika i pjevačica. Red je da ih i spomenemo tko su oni. Pa idemo redom a to su: Maja Rivić, Alba Nachinovich, Maja Posavec, Natali Dizdar, Vesna Pisarović, Sara Renar, Tena Vodopija, Amira Medunjanin, mlada bubnjarka Bruna Matić i bubnjar Janko Novoselić, te klavijaturista Zvjezdan Ružić, te gitaristi mladi Filip Pavić i svjetski poznati gitarista Yogi Lonich i gitarista, kompzitor i aranžer Ante Gelo. Stvarno svjetska ekipa. Napravio sam promociju i izložbu fotografija u Galeriji Laval Nugent u Zagrebu.

Posustaje li umetnička fotografija, koju Vi negujete, pred naletom tabloida?

-Intresantno je da niti jedan Hrvtaski tiskovni medij, niti portali, a posebno muzički portali za koje sam od njih i radio nisu napisali niti jedno slovce o tome velikom događaju za Hrvatsku glazbenu scenu. To je jedna obična sramota da se takvim ljudima koji nešto znače u glazbi i koji su kvaltetni i kreativni mladi ljudi ne da medijski prostor, nego se daje prostor nekim Severinama, Rozgama, Šuputicama, Celzijucima, Tompsonima koji truju hrvatsku glazbenu scenu. Oni su glavni predmet zajedno sa cajkama koje se slušaju u samom centru Zagreba. Čisti užas što Hrvati slušaju, a toliko ima dobre glazbe. Rekli su mi neki ljudi da se u Beogradu ne slušaju toliko cajke kao u Zagrebu. Mi čak imamo i radio stanicu gdje se puštaju cajke 24 sat na dan. Koje je to tako loše da Vam pamet stane, ali što ćete kad Zagreb više nije Zagreb duha Novog vala iz osamdesetih, jer su se u mojem gradu naselile sada bi Vam rekao tko, koji nam na žalost kroje vlast i kulturu.

Za 2020. godinu spremam kalendar sa svjetskim Jazz pjevačicama, a vjerujem da će se naći i koja naša Jazz pjevačica u njemu, jer to zaslužuje. Vjerujem da će to biti Lela Kaplowitz i Alba Nachinovich. No vidjet ćemo kako će se odvijati ova godina. Da zaboravih reći da se kalendar za ovu godinu zove Young Jazz & Pop Moments, dok su se prijašnja dva zvala Jazz Moments i Jazz Me Up by Jelenski.

 

 

Carlos Santana, Paris by Željko Jelenski

Poznati ste kao vrhunski koncertni fotograf. Da li je teško raditi taj specifičan segment fotografije?

 – Na početku ću Vam reći da je ako ste odabrali biti rock fotograf samo da bi došli na koncert svojeg obožavatelja i dobili besplatan upad na koncert, zaboravite odmah baviti se snimanjem rock fotografija.

Prije svega to što radite morate to i voljeti.

Ja osobno smatram da je rock fotografija umjetnost, tj. jedan segment u umjetnosti umjetničke fotografije. Vi stvarate umjetnost u 90 sekundi ili je to najviše u dvije ili tri prve pjesme, to je svega 9 minuta vremena gdje morate izraziti sve, svoju impresiju, svoj stav, svoj karakter, svoju osobnost, svoju moć tehnike, zapažanje i vlastite ideje koju stvarate o izvođaču kojeg fotografirate. Isto tako publici morate dočarati svu bit samog izvođača na sceni. U Vašoj fotografiji o njemu morate pogoditi njegovo trenutno stanje, karakter, osobnost, itd, i zato je rock fotografija (a neki misle kaj je to pa to je super snimaš koncert, zezaš se ali nije tako).

Od Vas se traži 100% koncentracija, moć brzine, misli o stvaranju slike izvođača. Nije to samo puko okidanje. Lupaj pa što ispadne. Ako imate takav stav, zaboravite odmah biti rock fotograf. Od Vas se očekuje da uhvatite pravi trenutak, pa čekate kao lovac u žitu svoj plijen. Ja uvijek snimanju koncerata pristupam sa nekom idejom kako bi određenog izvođača trebao snimiti. Razgrađujem ideju u glavi i sa trenutnom situacijom ispred stagea dolazi do neke finalizacije ideje kako bi to trebao snimiti.

 

Darko Rundek  by Željko Jelenski

Šta je Vama najvažnije kod koncertne fotografije – zabeležiti atmosferu, lice izvođača…?

– Rock fotografija je zahtjevan moment snimanja.

Inače meni osobno kod koncertne fotografije zanima portret izvođača i tako da se bavim i najviše vremena kod snimanja koncerta radim da dobijem kvalitetan portret na stageu tj. portretnu koncertnu fotografiju. Moj savjet Vam je da ne snimate na koncertu samo lidera banda, nego i ostale ljude u bandu, a pogotovo ako je moguće i bubnjare, sa njima možete napraviti odlične fotografije, a to je pogotovo odlično kad snimate neki jazz koncert, tamo su u bandu obično uz lidera banda sve face.

Kadriranje je stvarno osoban stav autora, pa bi tu pokazao samo kako ne snimati a fotografija je dobra ali ja ju obavezno bacam u smeće. Nemojte od koncerta očekivati da ćete napraviti nekih 10 genijalnih fotki, to Vam je samo puka sreća ako Vam se desi. Ako dođete kući sa jednom fotografijom koja govori i priča priču onda ste sretan čovjek.

 

Balet Gospoda Glembajevi u HNK_ by Željko Jelenski

 

Oštrina ili neoštrena u fotografiji je individualna stvar, a to sam u početku napomenuo, da krećem od svoje prvobitne ideje kako ću neki koncert snimiti, da Vam je bitno da na koncert dođete sa nekom svojim idejom kako bi to snimili i naravno pomalo drugačije od svih drugih. To vas čini posebnim i tu gradite svoj prepoznatljivi stil po kojim će Vas ljudi prepoznavati i potencijalni kupci kupovati Vaše printeve, jer krajnji rezultat je prodati dobro fotografiju na tržištu i po mogućnosti živjeti od toga.

Reklama Vam je bitna, stvar, imati svoj personalni web u današnje vrijeme je opća stvar, biti na društvenim mrežama i stavljati fotografije da bi ih ljudi vidjeli, jer tu imate isto potencijalne kupce koji će kupiti ako im se svidi Vaš rad. Jer Vi u stvari ne znate gdje se krije potencijalni kupac Vaših fotografija.

 

 

OTOK ŠIPAN Mandarine by Željko Jelnski

Kako bi ste opisali hrvatsku foto scenu?

 – Ovdje ću biti jako kratak. Postoji umjetnička forografija, ali od nje nikad niste mogli živjeti, pogotovo danas trenutačno ne samo u Hrvatskoj nego na cijelim prostorima bivše Yugoslavije, a to je specifično za ovaj prostor da trenutno vlada neki kolektivni pesimizam i u stanju sam ne krize i recesije nego kolektivne depresije, ali ja uvijek vidim svjetlo, jer sam optimist i kad je najgore i crno ja ipak vidim svjetlo na kraju dana.

Šta Vam znači “Novi val” u muzici koji je obeležio celu jednu generaciju? Može li muzika da menja svet? Koliko je Vas promenila?

 – Ja sam čovjek Novog vala i živio Novi val punim plućima i bio siva eminencija Novog vala. Svi su znali za mene, a opet nisam htio da nitko zna za mene. Ja imam koncertne fotografije svih grupa Novog Vala i možda kad ću u životu imati vremena da pripremim knjigu fotografija to ću i jednom napraviti, ako zbog ičeg a onda da to bude foto knjiga jednog vremena kada smo svi bili sretni na ovim prostorima i širili i vodili ljubav. Sjetite se samo koncertata Pozdrav Zagrebu i Pozdrav Beogradu. Pa to su bila vremena i glazba i tekstovi pjesama, a ne ovo danas gdje su glazba i tekstovi loše kvalitete i tome se daje publicitet i prostor u medijima.

Na žalost više niti nema pravih rock kritičara i pisaca koji bi pisali o glazbi nego se piše o petoj ligi na sceni. Jer ima novih bandova poput Riječke grupe Johnatan, pa Ogenj koji spajaju međimurski melos sa rock glazbom. Jaka je pank scena u Srbiji, dok ovdje tek se nazire jer su počeli mladi ljudi okupljati i praviti dobre bandove. Njih glazbena Hrvatska scena čeka da dođu još koju godinu i imati ćemo uderground jaku scenu kao Srbija.

Muzika kroz cijelu povjest svojeg postojanja, a korijeni sve glazbe koja se i danas svira je u Wolfgang Amadeus Mozartu i Bluesu.

 

EKV Milan Mladenović by Željko Jelenski

 

Glazba je kroz cijelo svoje postojanje pokušavala mijenati svijet na bolje, ali njie uspjela nit će na žalost sa ovom modernom glazbom koja se svira u svijetu i sa DJ ejima i bandovim koji u tekstovima žele prikazati ovo medikretsko društvo i loš kapitalistički izrabljivački sistem. Da li ima nade za ovaj planet da se spasi od propasti i kao jedna zvjezda u svemiru ugasne i umre: na žalost nema. Kraj je vrlo blizu i doći će četiri jahača apokalipse i pomesti sve ove jadne, zle i pokvarene ljude koji sistematski svakim danom uništavaju ovaj planet. Gledajte samo Amazonu to su jedna od najvećih pluća ovog planeta i dan danas se ta prašuma uništava samo zbog profita i uništavaju se autohtoni narodi koji žive u njoj. Jedan velik Sting koji je svijetska glazbena zvijezda, a sa njim sam se imao prilike četiri puta sresti u životu i jednom smo malo popričali kad je imao vremena prije koncerta, a on se zalaže za očuvanje prašume Amazona i mislim da je do sada uložio u to svojih 20 miliona dolara, da na žalost ne može ništa učiniti od tog odvratnog kapitala koji vlada u svijetu koji vidi sam profit.

Ja samo ove godine počeo raditi angažiranu fotografiju o propasti svijeta, a na netu sam našao još troje fotografa u svijetu koji rade isto kao i ja angažiranu fotografiju da svijetu pokažemo kakav je u stvari on. Mogu reći uz sav trud da niti fotografija ne može promijeniti i spasiti svijet. Mi smo samo slikovni pisci upozorenja što će se desiti sa ovim planetom.

 

Dreams Snovi by Željko Jelenski

 

Vaše fotografije prirode u sebi nose snagu i lepotu surovog, ponekad i divljeg podvelebitskog kanala. Kamen, sunce, more, drač i bura. Kako nastaju fotografije prirode? Koju poruku želite da pošaljete?

 -Snimanje fotografija prirode je moja osobna meditacija. Spoj čovjeka i prirode. Kad se želim maknuti od svega odlazim u prirodu i snimam ju. Moje fotografije prirode su fotografije mojih snova. Odlazim u prirodu snimiti svoje snove i to mi priroda daje, jer znam što hoću od nje dobiti.

Moja poruka snimanjem prirode je da živimo na najljepšem planetu u svemiru i sa svojm fotografijama prirode što ih radim želim pokazati to ljudima kako živimo na preljepoj zemlji.

Da li postoji neka od fotografija koja je za vas posebna, koju bi ste izdvojili?

 – Ne mogu izdvojit niti jenu fotografiju posebno. Sve su one moja djeca koje sam ja stvorio. Jedna mala šala, dakle ja sam otac par miliona dijece, a djeca su svrha postojanja i življenja.

 

Structures by Jelenski

 

Radite na mnogo novih projekata, pripremate nove knjige, organizujete izložbe, držite foto-kurseve, radite za muzičke portale… Možete li nam otkriti još neke od novih projekata?

 -Ne radim više za muzičke portale jer ne plaćaju, a ja želim da se moj rad plati. Tako učim i mlađe fotografe da ne rade besplatno jer od slave se ne živi nego da naplaćuju svoj rad.

Radim 20 sati na dan. Spremam puno toga, a sad uskoro za koji mjesec biti će izložba i izdati ću knjigu sa svjetskim bubnjarima koja će se zvati “Ritam i strast” i u njoj će biti oko 200 svjetskih bubnjara. Sa tom knjigom fotografija bubnjara kao 1993. godine kada sam napravio izložbu “Zavijajuće trublje” uveo sam novu terminologiju i naziv “Foto-grafika” a tako i sa ovom knjgom u umjetnost stvaranja uvodim naziv “Drumologija”

I jedna poruka za kraj.

Muškarcima savjetujem. “Slušajte pametne žene oko sebe i prihvatite ih kao ravnopravne u društvu, ne zlostavljajte svoje supruge, ljubavnice i djevojke. Neka Vas u životu prati dobro svjetlo. Želim svima puno ljubavi. Treba se boriti protiv svakog fašizma i rasizma u svijetu i za ravnopravnost žena”.

 

Peace  & Love je moja religija.