Kultura Preporučujemo

Razmena kulturnog nasleđa Srbije i Rusije: Za jedan list Jevanđelja sedam slika Nikolaja Reriha

MediaSfera

 

 

Tokom posete ruskog predsednika Vladimira Putina Srbiji dogovoreno je da Srbiji bude vraćena 166. stranica Miroslavljevog jevanđelja. Zauzvrat će Srbija Rusiji pokloniti čak sedam slika ruskog slikara Nikolaja Reriha (1874-1947).




-Mislim da mnogo dajemo i da nije fer trampa – kaže za „Blic“ svoje prve utiske Nikola Kusovac, istoričar umetnosti i nekadašnji kustos Narodnog muzeja. Iako je ministar kulture Vladan Vukosavljević izjavio za „Sputnik“ da te slike nikada nisu izlagane i da nisu naše, Kusovac ga demantuje.

 

– Čim sam prvi put video izložbu Reriha šezdesetih godina u Moskvi, po povratku sam uvrstio njegove slike u stalnu postavku Narodnog muzeja. Napravio sam bio čitavu jednu sobu za Reriha i još nekoliko ruskih umetnika. Pomenute slike su nastale otprilike između dva svetska rata, a najstarija je, ako se ne varam, bila iz 1913. Imamo dosta dobru kolekciju ruskih slikara. Utoliko mi je više žao. Da smo dali jednu sliku pa da razumem – priča nam Kusovac.

 

Prema njegovim rečima, ova razmena je utoliko više neravnopravna jer se nama vraća stranica Miroslavljevog jevanđelja koju je ruski arhiepiskop i naučnik Porfirije Uspenski prilikom posete Hilandaru 1845/46. godine najverovatnije na svoju ruku otcepio, dakle nije je dobio, dok mi sedam slika poklanjamo.

 

 

– Naučno gledano, ta 166. stranica je potpuno obrađena. To što će se ona vratiti i što ćemo kompletirati naše devastirano četvorojevanđelje je lepo i ja se, naravno, radujem i bilo je i prirodno da će nam ga vratiti čim smo otkrili gde se čuva. Utoliko pre što su neki ruski stručnjaci učestvovali u konzervaciji Miroslavljevog jevanđelja, poput dr Bikove, velikog majstora u tom domenu. Ona je sve znala i o spornom listu koji je čuvala i obrađivala. Ne znam zašto sada dajemo toliko – pita se Kusovac i nastavlja:

 

– Sedam komada nije šaljiva stvar, utoliko pre što Rusi, koji svoja kulturna dobra stavljaju u takozvane rangirovke, Reriha svrstavaju u I kategoriju i tada znate da je reč o velikom kapitalu. U I kategoriji su najveći ruski umetnici poput Maljeviča, Kandinskog, Larionova, Rjepina, Surikova… To znači da su mu odredili veliku cenu. Ja nisam našao kolika mu je cena na „art price“ portalu, što znači da je redak. Ne znam šta bi se dogodilo da se pojavi na tržištu. U svakom slučaju, dajemo veliki poklon i mislim da preterujemo. Da smo dali jednu sliku, recimo tu za kojom je vapio (Gosti iz inostranstva) ajde-de… Mislim da za ono što nam je praktično nelegalno odneto nismo fer prošli. Siguran sam da naši monasi nisu poklonili Uspenskom list Miroslavljevog jevanđelja. Tada je Hilandar bio više pod bugarskom nego našom jurisdikcijom pa se nisu mnogo ni trudili. Da su naši monasi tada čuvali, verovatno ne bi tek tako prošlo – ubeđen je Kusovac.

 

Rerihove slike su u Srbiju najverovatnije doneli pripadnici ruske emigracije.

 

– On je imao dosta dekorativan stil i pretpostavljam da je neko od ruskih slikara ili scenografa doneo sa sobom neku sliku. Ruski emigranti su nam napravili i pozorište i balet i iza svega što je nastalo između dva svetska rata stoji ruska emigracija, ruski umetnici i stručnjaci, pa računam da je verovatno neko od njih ostavio Rerihove slike, ali svaki komad je svakako inventarisan, obrađen, publikovan i izlagan. Poreklo tih slika nije tajna – napominje Kusovac.

 

Tajna 166. stranice

 

Na 166. stranici Miroslavljevog jevanđelja, prevoda grčkih jevanđelistara, i najstarijeg sačuvanog srpskog ilustrovanog ćiriličog rukopisa, nalaze se čtenija za 20. januar, praznik Jovana Krstitelja. Ukrašena su inicijalom s likom vavilonske bludnice, što je metafora za zlu Irodijadu, ženu cara Iroda, koja je od muža zahtevala glavu Svetog Jovana. List se od 1846. do 1883. nalazio u Kijevu, a zatim je prenet u današnju Nacionalnu biblioteku Rusije u Sankt Peterburgu. Jevanđelje se sastoji od 181 lista uvezanih u kožni povez. Pisano je na pergamentu, na staroslovenskom jeziku, ćirilicom, i ukrašeno je sa oko trista stilizovanih minijatura i inicijala u boji i zlatu. Rađeno je za humskog kneza Miroslava, brata velikog župana Stefana Nemanje. Današnji naziv dao mu je krajem 19. veka Stojan Novaković, tadašnji upravnik Narodne biblioteke.

 

Uspenski proslavio rukopis

 

Zaslugom Porfirija Uspenskog Miroslavljevo jevanđelje je danas svetski poznati rukopis.

 

– Uspenski je bio vrsni poznavalac srednjovekovnog nasleđa i odneo je sa sobom taj list u Rusiju da ga prouči i pokaže kolegama. Miroslavljevo jevanđelje u to vreme je bilo malo poznato u Srbiji. Zahvaljujući Uspenskom za rukopis je saznala šira stručna javnost i on je postao međunarodno poznat – rekla je svojevremeno za „Blic“ Lidija Ham Milovanović, viši kustos Narodnog muzeja.

 

Godine 1979. godine jevanđelje je proglašeno za kulturno dobro od izuzetnog značaja, a u junu 2005. godine upisano je na Uneskovu listu „Sećanje sveta“ (Memory of the World). Rukopis je čuvan u Hilandaru do 1896. godine, kada ga je kralj Aleksandar Obrenović dobio na poklon i doneo u Srbiju. Danas se čuva u Narodnom muzeju. Narodna biblioteka Srbije, matična ustanova za zaštitu stare i retke knjige, propisala je da Miroslavljevo jevanđelje može biti izlagano samo deset dana u jednoj godini.

 

Ove slike dajemo Rusiji:

 

  • Burgustan na Kavkazu (1913)
  • Zvonjenje (1919)
  • Sveti gosti (1923)
  • Selo Berendej (1921)
  • Prepodobni Sveti Sergije (1922)
  • Dva nacrta kostima za operu „Snjeguraćka“ (1921)
  • Gosti iz inostranstva

 

Izvor: Blic




Vodovodska 187 L

PTICE NA UZGLAVLJU

Jedna od mnogih

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .