REČ BEZ ZIDA

REČ BEZ ZIDA: Za orden

MediaSfera

 

 

Piše: Ljiljana Šarac

Foto: privatna arhiva

 

Trudim se da držim žensku stranu, svesna koliko je muška lojalnost snažna. Stoje jedni uz druge kao rimski legionari, uvek spremni na odbranu. U njihovom svetu stvari su ili crne ili bele, vrlo jasne i jednostavne. Pitanje se ne postavlja. Ako je potrebno zauzeti stav, on je uvek u korist prijatelja.  Drage osobe suprotnog pola oni neće prozivati, već će se potruditi da budu neutralni kada se to mora.




I kod žena je ili-ili, ali na drugi način. One će i u vatru, i u vodu, ili skočiti, ili baciti. Već zavisi o kojoj dami se radi.

 

Pored svega, dođe vreme kada našoj snažnijoj polovini kapu skidam. To je upravo ovaj period uoči praznika.

 

Od leta do sredine decembra, mnoge od nas uspele su da povećaju obim struka… Kada to, glasom punim očaja kažemo, naši muški će u horu otpevati jedno ne, samo da bi izbegli dalji razgovor i nezadovoljna vajkanja. Oni teško pristaju na dobrovoljnu dijetu. Zato je lakše sakriti ogledala po kući, nego jesti tikvice, koje moj sin zove pohovani krastavci!

 

Drugi nivo muka predstavlja nezadovoljstvo postojećom frizurom. Njima baš nije jasno čemu tolika drama, kada frizera ima na svakih dvesta metara, ali su spremni da blanko podrže svaku našu odluku, samo da ne moraju previše da se udubljuju u problem…

 

Najbolji antistres za svaku ženu je kupovina cipela/čizama. Njih nikada dosta. S pertlama ili na nazuvanje, sa potpeticom ili ravnih, plitkih, poludubokuh, dubokih, sa krznom ili bez, u crnoj, drap, braon, teget, bordo… varijanti. I samo spominjanje kupovine vraća dobro raspoloženje, te je to česta tema. Stoga kolega nije izdržao (ko zna koliko puta je slušao slične razgovore, a da je oćutao), pa je rekao jednoj od nas da je kao stonoga. Često se pred izlogom prodavnica obuće setim tog komentara i jednog stripa u kom je baš stonoga došla na rođendan, i dok je izula sve svoje cipele i ušla, proslava se završila…

 

Zna se da uz nove cipele po pravilu nemamo tašnu te nijanse. Onda slede čarape, rukavice, kapa, ešarpa… A za one najzahtevnije, i novi kaput i jakna, da bi sve bilo u tonu.

 

Većina momaka, muževa, braće, bespogovorno otvara novčanik, ili pruža karticu, uz molbu da u kupovinu odemo same. Njih već posle druge radnje bole leđa i noge. U svakom tržnom centru merkaju prvi kafić, spremni da u njemu čekaju i čuvaju kese, koliko god da je potrebno.

 

U gradaciji muka najviši stepen je šta reći i uraditi kada voljena stoji pred otvorenim ormarom i glasom punim očaja vapi:

 

– Ja nemam šta da obučem!

 

Ako se pređe pa priđe, sve u želji da pomogne, pa posegne i izvuče nekoliko već nošenih komada, ili onih koji odavno nisu u modi, ili u kojima se ona slikala na već pet-šest mesta, divni primerak muške vrste reskira da izumre u roku od odmah.

 

Na njega se sruči čitava, dugo zaustavljana, lavina nezadovoljstva.

 

Tada čuju i koliko se svaka od nas žrtvuje, trudi, nesebično posvećuje kući, deci, njemu, poslu, prijateljima, rodbini, dopunskom zanimanju… čemu sve ne, a da to niko ne ceni i ne vidi.

 

Jednom mi je prijateljica rekla da kada muškarac ukuca ekser, rezultat njegovog napora je očigledan. S druge strane, pak, žena će čitav dan da tabana po kući, da pređe kilometre, odradi sto čuda, a opet, to niko neće registrovati…

 

U naletu tornada, žena će izustiti da su na listi prioriteta i deca i suprug, a da je ona na večitom začelju. A ženi treba najviše, zar ne?!

 

Onda će se ta snažna polovina do krvi ugristi za jezik, poželevši da je radije ruku svoju odsekao, nego šta se upecao u zamku, ali biće kasno!

 

Najsimpatičniji su upravo kada pokušavaju da se izvuku iz nezgodne situacije. Onda će da kažu kako je mala crna haljina najbolje rešenje, ali će žena tada već hteti da tera mak na konac, pa će da tvrdi da je ona podseća na žalost, a ne na radost, i da ne dolazi, stoga, u obzir. Crvena će joj biti preagresivna, šarena nedovoljno svečana, bela preosetljiva…

 

Kupovina je najbolje rešenje, naravno, ako se ima dovoljno vremena za to…

 

No, ako ste mislili da je tu kraj mukama, kada je sve za odevanje konačno spremno, prevarili ste se!

 

 

Muškarci odahnu onog trenutka kada im partnerke polože vožnju. Ali, ne lezi vraže. U vreme slavlja i dočeka, retko koja odbije da nazdravi nekim aperitivom ili se kucne čašom dobrog vina posle svečane večere. I?! Pa, ništa, uzalud vam trud svirači… Strah od policije, tačkica i gubitka dozvole i dalje je tu… Zato taksisti zadovoljno trljaju ruke. Ti dani su za njih blagdani!

 

I onda se pitamo zašto muška populacija još vrlo mlada počne da gubi kosu!

 

Moj muž nije ćelav, ali je potpuno sed.

 

Nisam mu još uručila onaj orden sa početka priče, ali on koristi svaku priliku da objasni rodbini i prijateljima kako je i zašto osedeo…

 

Zato, kada prođe Nova godina, svi ćemo odahnuti.

 

Nekako, to je period kada okrećemo novi list. Mislimo da ćemo sve bolje, pametnije i drugačije uraditi.

 

Stičemo pravo na novi početak. Sve do sledeće prilike, kada će se javiti već viđeni scenario, zbog kojeg i nije loše, u eri popularnog ordenja i njihovog darivanja, imati koji pri ruci!…

 

Ljiljanu Šarac možete pratiti na:

https://www.facebook.com/ljiljanasaracpisac/

Instagram: #saracljiljana_pisac

 


 

Lijiljana Šarac

Novinarka, PR, nastavnica, književnica, kolumnista, majka. Neko ko živi za pisanu reči i od pisane reči. Autor četiri hit romana. Radoznalog, istraživačkog duha, s neiscrpnom žudnjom da se ispituju i pomeraju granice, da se viri iza zidova, i da se prepreke na putu zaobilaze i prevazilaze. Neko ko veruje u svoje i snage ljudi sa kojima je bliska. Voli smeh i život sagledava uvek iz pozitivnog ugla. Živi po ubeđenjima koja deli sa članovima svoje porodice i đacima iz učionice, a od sad i sa čitaocima kolumne REČ BEZ ZIDA.

Dodaj komentar

Click here to post a comment

Vodovodska 187 L

PTICE NA UZGLAVLJU

Jedna od mnogih

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .