MediaSfera
Tekst: Ksenija Matović
Foto: Ksenija Matović, Internet
Nije prizivao vjetrove.
Pod pazuhom hranio bijelo sunce.
Nizao komboloi od špica limuna i zrnevlja nara.
Nije znao kada su odlučile da odkrile nebo.
Jedna je pasara … u sebi pjevala valu.
Kapo di kap(ni)i Turističke organizacije naše komunutade, odlučio je, da se u skladu sa trendom zelenoga turizma, kojeg je započeo dočekom Nove 2018.godine u parku Boka uNovome, Nova 2019.godina, dočeka u Omladinskome parku u Igalu.
Novljani su bili dešperani.
Mala ih je snaga uvatila.
Ma trentauna!!!
Šinjora Kjara, prezidentica Mjesne zajednice Stari grad, oma mu je pošla odvalit jednu zauvo i reć da ovi grad ima i manju zelenu površ – park Nezavisnosti svetoga Leopolda Mandića!!!!
– Bina se ne mora postavljat! Treba samo razvuć dildo od krovne ustanove kulture do postamentalne govornice.
Na oti način bi se utukle dvije pantagane….imali bi i zeleni i vjerski turizam, šištala je kroz-zube,
ka Edgar Bergen.
Mali nije stio čut.
– Omladinski il njente!!!
Prostrani Omladinski park u Igalu
Iz Mokrina su brontuljali umale.
– Dali smo van grifona zagrb komunitadi, a vi nama roge… Ma do Strazbura ćemo ićiti!
S Kamenoga su poručili da će uskratit fri ivent „Ukuse moga s kraja“, iz Prijevora zaprijetili blokadom graničnoga prelaza Debeli brijeg, a Zeleničani su iz dišpeta jope montirali silose.
Sva se Luštica digla na pošadu. Najglasnija je bila šinjora Štefica.
– Ma neČete dobit ni bokun moga vero domestiko čia sira, godži surutke i pancete od mungosa!! Zar Luštica nije zaslužila ni vidoju bima?! GoMna ćete jes !!!
Žitelje rivijere, ionako niko nikad nije jeba, pa ništa nisu ni zborili.
Jedna je pasara u sebi pjevala valu
Vazda avangardna ulica Orjenskoga bataljona, na čelu sa Plavom zgradom je angažirala susjeda Sandra kao pravnoga zastupnika interesa kompletne strade.
Na svakoj taraci se vijorio lencun na kojem je pisalo latiničnim pismom „Pravda za kružni tok !“, a ćirilčnim „Фор сале”.
Po njihovoj zamisli, postamentalnu govornicu iz parka Nezavisnosti svetoga Leopolda Mandića, je zaNovu trebalo postavit u centar zelene površinice kružnoga toka u Meljine.
Crna ka kamen Kabe u Meki, ubila bi tri pantagane, sve monoteističke religije i sve zelene turizme.
Gosti bi prilazili raskrižju sa četiri strane svijeta i kružili u posvećenome mimohodu, ka na hadžu.
Ma mali nije stio živ čut!
– Omladinski park il njente!!
Onda su uletili mudri žitelji Žvinja i ponudili lokalitet s argumentom – Ilijina kita.
Niko nije ima ništa protiv.
Ni mali.
Postamentalnu govornica parka Nezavisnoti svetoga Leopolda Mandića
Šjor Boško, prvi volan gradskoga i međugradskoga prevoza bokeških komunitadi, je pribavio nove autobuse.
Škole nije moga pokrit linijski, ali tržne centre jes.
Ajde bogati, kad je to bilo važno što je uglavu u odnosu naprkno ?
Dnevni prevoz…..
Polazna ispred tržnoga Laković. Zavrnuo ka Burmanski piton.
Četiri sjedišta naprijed, četri odzada, jedno na 53 metra nadmorske visine za invalide, a između… puka Bung Karno.
Sve na dugme.
Iz kokpita je, na konduktera uniformisanog u tipu komunikacionog kompleksa Goldston Duboki svemir, revo nevidljivi šofer.
– Odvrni ventil na-zadnja!
– Neće bolan!
– Zavrni, jeboga ti!
– Odvrnio …Over!
– PrimiJo!
Pfffffffffffffff
– Ne fercera ni gas ni kočnice! Provaj srednja!
– Šta?!
– Zavrni ventil!
– Odvrnut..over!
– Super! Aj sad zadnja!
Drke, drke, drke, drke …Uz manje eksplozije…krenio je u tipu Apola 13.
Ding-dong ( razglas jebate)
– Poštovani putnici, letimo na 7.000 metara. Sa vaše lijeve strane, možete vidjet parašut našega šofera, a sa desne, kurac za koji se možete uvatit.
Drito iz komunikacionog kompleksa Goldston Duboki svemir
Večernji (đački) prevoz… Kružni.
Razvuka se kod Centroproma ka Radojka i Tine.
Na vrhu šoferšajbne se smjenjuju stanice ..Gladbah, Vircburg, Kajzerslautern, Milhajm na Ruru, Reklinghauzen…..
Majstor se znoji u poluotvorenome kokpitu. Ima očale u tipu Habl i upaljen brisač…ma zaludu.
Ispred-njega upravljač bolida F1.. desno, LCD ekran što snima ko je sve intra i što čini…. iznad, displej sa pokazivačem temperature zraka u busu, a na-ruku, školska spužva.
Naprijed puka Stadion indijske mladeži, odzada Nacinalni Bukit Džalil, a u sredini… dva sjedišta za invalide na 67,5 metara nadmorske visine.
Pun ko šipak.
Drke, drke, drke, drke …uz povremene implozije, kreta se cijelih 15 na sat.
Niko nije moga intrat, ma ni izać vanka…. jer je mehanika zakazala.
Do Meljina je temperatura zraka izbila na plus 62..prozori zamaglili, a LCD se prebacio na RTG modul. Meštar je svako malo skida oćale i gleda RTG ka da je dotur.
Onda je dreknio.
– Ko je redar?!
– Gavrilovićka!!! horski je špijo smjer konobar-frizer.
– Gavrilović, ostavi se crtanja one stvari po prozoru i primi se spužve i šoferšajbne!!! I da si brisala fino, odozgo na doli, a ne ko krava repom!!!
Temperatura je dosegla kritičnih 85 celzija u plusu….Vanka se ništa nije moglo vidjet, jer su oborine, logočno, bile unutra.
Krepavali smo ka tarantele.
Displej je pokaza stanicu Janagibaši.
Dreknih.
– Meštreeee, sreeednja!! Ima izać!
– Može, debela! … Kroz šiber!!!!
Kraj magistralnoga puta dizalo se škrto novembarsko sunce i Neuprljani stijeg
Šjor Zoro je bio angažiran da u povodu puva u trubu.
Mogla se nazrijet „Blue flag“, al ko kroz maglu.
Kraj magistralnoga puta, dizalo se škrto novembarsko sunce i „Neuprljani stijeg“.
Odmah pokraj crnogorskoga, ruskoga i srpskoga.
I sve je bilo „For sale“.
Ostale kolumne Škurin možete čitati OVDE
Dodaj komentar