MediaSfera
Tekst : Ksenija Matović
Foto : Ksenija Matović, Internet
Šporka se bura navlačila na grad.
Krovovi su se grbili na leđima gradskih mačaka.
More ježurilo.
Mirisalo je na naftalin i pečeno kestenje.
Prvi vjesnik zime, šjor Božo, šega je drva ispred zgrade.
Ove je godine totalmente sjeba Stjenovite planine i načeo Kordiljere.
Nisi danima moga prić ulazu.
Piljevina je dugo lebdila u zraku.
Padala sporo, poput pepela Hirošime i Nagasakija, skupa.
Dva donja sprata su umirala u mukama.
Susjed Sandro je karta sa petoga i dra se ka tovar: Mejdej, mejdej, mejdej !!!
Šinjori Zemi je dopizdila otoja La Divina comedia in vivo i odlučila je uzet šmrk u svoje ruke.
Stavila je vodu na najjače.
Podi, Turion, Modra ploča i šire područje utvrde Španjola, gingulalo se na gejziru četiri puta Fi 200, donji grad je bio pod trajnim restriktivnim vodosnabdijevanjem, a centar grada, suh ko barut, krasio je Čimboraso i na njemu, šjor Božo.
Pikaso i Le Korbizje krozNovi
Plava zgrada je vazda bila ka Saratoga.
Moćno orala pučinu.
Ma sad je nešto štucala i poskakivala, ka sipljiva jola.
A sve je to bilo zbog eklektičkog kubizma, što se usidrio isprednje.
To Vi je posljednji đir u arhitekturi.
Gradiš đe oćeš, kako oćeš i što oćeš.
Ma libertango.
A bome, da se zađiralo krozNovi, jes.
– Barba, barba, što ova zgrada liči na wc šolju i što više ne vidim more?
-To je zato, što je eklektična i što si ti mulac koji nema pojma o umjetnosti.
– Barba, što znači eklektičan?
– Znači da kad susjed pusti vodu, možemo isplivat kod Karatoča.
– Ma barba, a što ako ne isplivamo.
– Onda ćemo odit s okom na prkno. E to ti već kubizam.
Eklekticki kubizam
Uoči Dana naše komunitadi, kralj Aleksandar je prošeta gradom.
Dobro se čuva da ne pođe za Zeleniku uopšte, a naročito ne u društvu onega baksuza Komnenovića, jer ga je to zadnji put sjebalo.
Svi žitelji naše činećite su mu mahali bandijerama i nosili lenonke.
Prije toga su mahali Titu i kantali “Bandiera rossa”
Volili su i Musolinija i mahali mu, jer su Taljani vazda bili dobri prema ženama s malom djecom. Nema te familije bez none koja nije dobila konzervu vojničkoga sljedovanja i SDO gratis.
Posebno su volili Austrougare i mahali im.
Zbog infrastrukture.
Ae, da nije bilo Austrougara, đede nikad ne bi volontira na građevini i naučio kako se pravi put, a kako klonja.
Ma i Gavrilo im je bio mio, al princip nikako.
Šporka se bura navlacila na grad
Munjen ka Andre Riu, padre Živanši je na lažini vlažnoj leža i sanja svjetla Brodveja.
Mašta je da će nastupit u mjuziklu “Isus Hrist superstar”.
Kad bi sklonio očale, učinilo bi mu se da je moga bit ka Tomi…oni Pinball wizard.
Bio je ricav, a zna je i s lopticama.
Vježba je tako što ga je don Benjamin svaki dan pratio na živčanom instrumentu, a mali Karmelin dava intonaciju.
Ma nije se lako probit.
Noć se uvukla u svaku bužu.
Puvalo je, ka da će zadnja ura.
Ka da će oduvat i grad i ljude i oni školj, što smo ga dali… za šaku dolara.
Dodaj komentar