MediaSfera
Piše: Gordana Radisavljević-Jočić
Fotografije: Aleksandar Jočić
“Čarobna Parga”, rečenica je koju izgovaraju turisti pri prvom susretu sa ovim jonskim gradom. Sam njen položaj obezbedio joj je nesvakidašnju lepotu, raskoš boja i mirisa. Ugnjezdila se između planina Epira i Jonskog mora, u zalivu prepunim ostrvaca i ostenjaka koji izviruju iz vode, blizu ušća reke Aheron. Nalazi se na 68 km severo-zapadno od mesta Preveza i oko 50 km od mesta Igoumenica, preko puta ostrva Krf.
Parga je po mnogo čemu jedinstvena, i simboliše harmoniju zelenog planinskog venca sa vrhom Cumerka (910 m) i plavetnila Jonskog mora pa s pravom nosi epitet „nevesta Epira“. Zahvaljujući svojoj lepoti, posebnosti i arhitekturi Parga je jednoglasno proglašena najinteresantnijom turističkom destinacijom u Evropi.
Od Beograda je udaljena 925 kilometara, a zahvaljujući novoizgradjenom autoputu Ignjatia odos do nje se može stići udobno i relativno brzo kolima ili autobusom. Ako prednost dajete konforu avio prevoza za samo jedan sat možete stići čarter letom doaerodroma u Prevezi, koja je od Parge udaljena oko 70 kilometara.
Ono što, zapravo, izazove oduševljenje kod turista jeste pogled na grad iz male luke u centru. Prvi utisak je da je Parga veseo, šaren i nakinđuren, pomalo divlji mediteranski grad. I dok pogled luta po okolnim brdima koja čuvaju grad, primetićete da je grad izgrađen na padini u prirodnom amfiteatru i bukvalno „udara“ u brda, iz kojih kao da izvire i beži ka moru. Sve kuće uz obalu okrečene su u crvenu, žutu i belu boju, koje gradu, okupanom suncem, daju bajkovit izgled. Visokih, modernih građevina nema. Cveće i zelenilo su svuda, čak su i okolna brda prepuna borova, čempresa i maslinjaka koji prekrivaju svaki kutak zemlje kilometrima ukrug. Nad gradom kao da i dalje bdi Venecijanska tvrđava, sa čijeg vidikovca nastaju najlepše fotografije Parge.
Cela Parga predstavlja jedno veliko rekreativno područje, gde svako može da pronađe ono šta mu je potrebno od odmora: mir plaže, plivanje, planinarenje, ronjenje, parasejling i nadasve mnogo, mnogo šetnje. Boje Jonskog mora se prelivaju od zelene do tirkiz plave. Da je voda čista svedoči i jato ribica koje vam prave društvo dok plivate. Ima ih u “plićaku”. Koncentracija soli je velika i prija sinusima. Sezona ovde počinje već u aprilu kada stižu prvi gosti iz Velike Britanije. Sredinom septembra Parga je bila puna gostiju kao u jeku sezone, iz njenih taverni dopire muzika, a na ulicama vri kao u košnici.
Žagor na ulicama, mnoštvo svetskih jezika na šetalištu, male umetničke galerije sa izloženim slikama lokalnih umetnika i ručnim radovima od drveta podsećaju na neki grad na italijanskoj rivijeri. Za razliku od većine grčkih letovališta gde su natpisi na grčkom alfabetu dominantni, u Pargi nazivi hotela, taverni, butika, pa i ulica ispisani su često na engleskom jeziku. Da nema grčkih zastava koje se vijore pomislili biste da ste negde na italijanskoj rivijeri. Za tipično grčki šmek pobrinuli su se kelneri iz jedne od napopularnijih taverni “Bahus” koji uveče znaju da zaigraju sirtaki sa gostima. Uveče široko šetalište se pretvara u veliki kafić na otovorenom. Sa prvim sumrakom duž zida na šetalištu postavljaju se fenjeri, mirišljave sveće, šareni jastuci i krpare na kojima možete sedeti i uživati u piću i obrisu šarenolikih kuća koje se ogledaju u moru. Proužite li dalje, u nekoj od okolnih ulica naićete na male bašte sa živom muzikom.
Lukom, dominira veliko sidro odakle počinje da se račva lavirint uskih ulica, pasaža i stepenica u kojima uvek možete da otkrijete nešto novo, probate grčke ali i svetske kulinarske specijalitete, kupite suvenire i otkrijete male crkve – naose. Celom dužinom prostire se šetalište sa bezbrojnim tavernama, baštama, prodavnicama i poslastičarnicama. Grad je kombinacija venecijanske i tradicionalne grčke arhitekture sa uskim, krivudavim ulicama, malim trgovima i bezbrojnim crkvicama – kapelama i zubom vremena načetim vetrenjačama koje su Pargani nekada koristili u proizvodnji maslinovog ulja. Najživlji i najintersantniji deo grada je u luki odakle počinje da se prepliće neobični lavirint uskih uličica. Tu su skoncentrisani barovi, prodavnice odeće, tradicionalne taverne i turističke agencije. Tu počinje i završava se stepenište koje vodi ka Venecijanskoj tvrđavi.
Parga ima 26 crkava. Crkva Svetog Nikole je glavna gradska crkva, a u ulici iza nje nalazi se malena gradska pijaca. Sveti Nikola je zaštitnik Parge. Ostale crkve su dobro skriveni naosi, koji na prvi pogled deluju kao seoske kuće. Verovatno su stalni napadi pirata i Turaka uticali na njene stanovnike da se odluče za ovaj način gradnje svojih bogomolja. Crkve izvan grada bile su opremljene u odbrambene svrhe. Sveće možete uzeti, zapaliti i po želji ostaviti prilog.
Ostrvo Panagija
Na malenom ostrvu Panagia (Sveta Bogorodica) nadomak luke i gradske plaže nalaze se dve crkve i ostaci Francuske trvrđave. Do Panagije možete doplivati sa gradske plaže Krioneri, doći pedalinom, a kada je nivo mora dovoljno nizak možete čak i prepešačiti. Iz luke možete doći taksi brodićem. Cena povratne karte je 3 evra.
Na ostrvu se može kupati i uživati u mirisu četinara i pogledu na otvoreno more i okolna ostrva. Nekada je veća crkva bila otvorena za posetioce, ali kada su freske pokradene crkva je zatvorena. Otvara se samo subotom i nedeljom kada su venčanja i krštenja, kao i za Veliku Gospojinu koja se u celoj Grčkoj proslavlja 15. avgusta.
Dok se brodićem vozimo ka Panagiji slušamo od kapetana lokalnu legendu koja kaže da je svakog 6. avgusta (19. avgusta po starom kalendaru) ikona Svete Bogorodice silazila sa brda na ovo ostrvo i tu ostajala do 15. avgusta (28. avgust) – Velike Gospojine kada se vraćala u brda. Svake godine u Pargi je za15. avgusta velika proslava. Naime, prvobitno se Parga nalazila na vrhu planine Pezovolo. Godine 1360. Paržani su kako bi izbegli napade Magrebinsa premestili grad na današnju lokaciju.
Kratka istorija Parge
Parga se prvi put u istoriji pojavljuje u 14. veku pre n.e. kada je na ovim prostorima vladala Mikena. Antički grad Thesprotians, bio je smešten u Pargi. Nakon antičke Grčke, na ove prostore dolaze Rimljani, pa zatim Vizantija do početka 15. veka, kada Venecija preuzima dominaciju nad ovim delom Mediterana. Krajem 18. veka slede nemirna vremena i borba za prevlast između Mletaka, Engleza, Francuza, Rusa. Zanimljivo je da Turci nikada nisu osvojili Pargu, već ju je Ali-paša od Janjine 1817. godine kupio od Engleza. U znak protesta lokalno stanovništvo je pobeglo na Krf koji nikada nije pao u turske ruke. Tek posle Balkanskih ratova Parga je oslobođena od Turske vlasti i obnovljena grčka vlast.
Na brdu iznad sela Antousa nalaze se ostaci Ali-pašine tvrđave. Do tvrđave se stiže turističkim vozićem. Cena tog izlega je 8 evra po osobi i traje dva sata. Sa trga kod gradske plaže svakoga dana polazi turistički vozić kojim možete stići do muzeja-vodenice. U njoj ćete čuti priču o tradicionalnom načinu života u selima oko Parge, a uskim puteljkom, kroz predeo nalik prašumi, doćićete do divnog vodopada koji se sa visine od preko 20 metara stropoštava u jezerce okruženo divljim rastinjem.
Venecijanska tvrđava
Obeležje Parge je stara Venecijanska tvrđava sa koje se pruža predivan pogleda na grad i sasvim sigurno mesto za najbolje fotografije. Dobrodošlicu će vam poželeti krilati lav Agios Markos. Postoje razne odaje, bastioni, tajni prolaz do mora, kasarna, skladište, ostaci kuća, porušena kapelica sa mnoštvom ikona i znamenja.
Do tvrđave vode 64 “magareća” stepenika, ostala još iz vremena kada se hrana donosila pomoću magaraca. Uživaćete u čaroliji veoma starih kamenih kuća sa muškatlama i slapovima crvenih bugenvilija koji se prelivaju preko zidova u kojima odmaraju mačke. Duž stepenica su nanizane prodavnice suvenira. Nažalost, tvrđava je danas u lošem stanju, načeta je zubom vremena, ali se sa nje pruža velelepan pogled na Pargu i Valtos plažu. Postoje dve taverne koje se nalaze u sastavu tvrđave, gde možete da popijete piće napajajući oči panoramom celog mesta i uživajući u mirisu četirnara. Uveče se sa njenih zidina pruža nevorovatan pogled na grad i njenu okolinu. Ulaz u tvrđavu je besplatan, ali treba voditi računa da se zatvara u 23.30 časova.
Izgleda neverovatno podatak da je nekada unutar zidina utvrđena bilo čak 400 kuća, dok je oko zamka bilo postavljeno 8 kula koje su bile u funkciji odbrane. Zahvajujući svom prirodnom utvrđenju i njenom savršenom dizajnu, tvrđava je ostala neosvojiva sve do 1819. i napada Ali Paše. Nakon prodaje Parge Turcima, Ali Paša je ojačao tvđavu još više, gde je postavio svoj harem i amam na vrhu utvrđenja. Na mestu gde je nekada bio Ali-pašin harem danas su smešteni muzej i taverne.
Plaže
U samom gradu nalaze se tri plaže.
Krioneri – „gradska plaža“ je pretežno šljunkovita kako na obali, tako i u vodi. Voda nije hladna, tako da ćete na ovoj plaži moći potpuno da uživate. Plaža gleda na ostrvce Panagia i crkvu koja je posvećena Presvetoj Bogorodici. Na plaži su suncobrani i ležaljke koje se u kompletu iznajmljuju za 10 evra. Plaža se nalazi ispod šetališta i veoma je lako dostupna.
Nedaleko od nje je Piso Krioneri (u prevodu „Iza Krioneri„), manja plaža u skrivenoj uvali. Kao što i samo ime kaže, nalazi se odmah iza gradske plaže Krioneri i od nje je odvojena malim zelenim rtom. Manja je, mirnija i intimnija, ali dobro zaštićena iza brda poznatog kao Sveti Atanasije.
Na plažu se silazi neupadljivim puteljkom pa se desi da mnogi promaše skretanje. Postoji beach bar i taverna sa ležaljkama i suncobranima, a u blizini se nalaze marketi i ostale prodavnice. Krupan kamen na njoj zna da bude nezgodan za hodanje, ali zato garantuje savršeno čisto i prozirno more smaragdno-zelene boje. Na brdu Sveti Atanasije iznad same plaže nalazi se i “Atrium bar”, mesto sa fantastičnim pogledom na zaliv.
Skrivena iza brda, u podnožju Venecijanske trvđave prostire se peščana Valtos plaža, za koju kažu da je nalepša plaža Parge. Valtos je velika plaža sa kilometar dugom obalom i kristalno čistom plavom vodom. Do nje se iz centra Parge stiže uzbrdicom za dvadesetak minuta lagane šetnje. Ako niste ljubitelj šetnje do Valtosa može stići i kolima (postoji parking), biciklom ili brodićem. Povratna karta iznosi 4 evra po osobi, a taksi brodići iz Parge polaze i vraćaju putnike na svakih pola sata.
Ovo je najduža i najposećenija plaža u čitavoj regiji. Plaža je duga oko jedan kilometar i prilično je široka. Prekrivena je šljunkom, a u vodi su pesak i šljunak. Plićak nije dugačak, a voda je bistra, prozirna i prilično topla. Naročita gužva vlada vikendima kada i lokano stanovništvo dolazi na plažu. Nekoliko taverni i kafića okružuju plažu i otvoreni su tokom celog dana. Na plaži se nalazi „Yacht Club“ koji ima vrlo ukusna jela i bogat meni.
Na sve tri plaže postoji deo gde jednostavno možete raširiti peškir i uživati.
Lihnos plaža
Lihnos plaža se nalazi 4km južno od Parge. Lihnos plaža je najvećim delom peščana ali ima i većeg šljunka. Njene vode su duboke i čiste. U blizini se nalazi Afroditina pećina koju je moguće posetiti jedino brodom i pedalinama. Po legendi Afrodita je koristila ovu pećinu kao svoje kupatilo.
Do plaže možete doći pešice kroz maslinjake, kozjom stazicom. Za to je potrebno oko sat vremena. Na iznenađenje mnogih, negde na pola puta postoji mala taverna sa prijatnim, prirodnim ambijentom, a staza vodi i pored male crkve Svetog Đorđa. Za povratak je bolje da se odlučite za taksi ili taksi brod. Mi smo sa grupom planinara iz Novog Sada, predvođeni gospodinom Milanom Grkinićem, krenuli planinarskom stazom koja nas je vodila stazom kroz maslinjake. Penjanje se zavšava na brdu iznad Parge i crkve Svete Jelene. Odavde se pruža nezaboravan pogled na Pargu i okolinu.
Preveza – mesto za koje su se borili Kleopatra i Marko Antonije
Severno od Parge nalazi se prelepo ribarsko mestašce sa fantastičnim ribljim restoranima. Obala svedoči u vezi sa brojnim istorijskim momentima, jedan od njih je i velika bitka koju su protiv Oktavijana, vodili Kleopatra i Marko Antonije. Severno od Parge nalazi se grad Arta, poznata po čuvenom mostu od kamena.
Dodaj komentar