MediaSfera
Tekst: Ksenija Matović
Foto: Ksenija Matović
Intra je iz pravca otoka.
Bijeli očnjak, zariven u modri hrbat zaliva.
Na pramčanom valu, gingulo se rani septembar.
Infišani u se, furešti su razvili lencune, zborili deboto po naški i činili se u fete.
“ Camerire, una loza bolan”!
“ Kenova, Ljubinko bre” ?
“ Znači, pomalo”.
“ Que joia ba…Totalno divina l estate …Bella ladja”.
Za popizdit.
Onda je kapelnica, dirigentskom palicom ubola u prkno prima mažoretku Mimi, jer se kikotala ka kravetina na generalnoj provi slave, prislave i slavslave grada.
Šjor Fatko je upa u fontanu di Čeprnić, napaso se mahovine, činelom utuko čovječiju ribicu, nabulo noga stalno nezaposlenoga radnika Vodovoda i kanalizacije što je volio glumit Anitu Ekberg, a vjetar je okrenuo na zapad.
Bio je to omen.
Šjor Davor je izronio na Žalo, skinio obotnicu s glave i zaštraco prvoga furešta što ga je uspio dovatit.
Šjor Obrad Orbison je popravio očale srednjim prstom, iz đepa izvadio gambet i pokosio frulaša iz Hamelna.
Šjor Ristić je posla plimni val na morskoga čitača đurnala i dugo ga duška.
Šinjora Seka se popela naRogove, izgaća stala vadit kunjke, kamenice i vongole i rafalno zasula potez od Boke do Žabe.
Potez do Tunela, prsima je tukla šinjora Karmela.
Dunkve, grad je vraćen.
Sa Tople 1, se čulo kako neko ispotiha slini.
Bio je to pusti vladika Savatije Ljubibratić.
Plaka je, jer mu se most kojega je dao izgradit potkraj sedamnaestoga vijeka u oživalnom obliku, oliti prelomljenoga svoda, potkraj marta, strmopizdio u Ljuti potok.
Gradonačelnik je reka, da su most destregale nezapamćene i istorijske kiše, a nipošto to što nas je bolio pimpek za njega.
Isto je kaza, da će s opravkom krenit promptno, ma ako treba solo i goloručno.
Šinjorina Olivera mu je poručila da ne pizdi, da će iz Mostara doć ekspert, što je oni njiov most napravio još ljepšim i starijim, a da će domestiko eksperti, svaki kamen izvadit iz Ljutoga potoka, obilježit ga brojem i poslije samo poslagat uvis i oživalno.
Poslije ništa nisu zborili.
Biće nestalo flomastera za obilježit kamenje.
Sad se čeka Mimar Sinan.
Možda bi on mogo što učinjet.
U našemu Cinema paradiso, ne puštaju samo kolektor, kontejneri, most i živci.
Pušta i ograda na Šetalištu, a odnedavno i ona duž magistralnoga pojasa.
Aj što se voljelo dvoje mladih, al što se početkom avgusta strmeknilo na Vojničke banje…..
Ne bilo se oslanjat.
Mater od male je rekla, da će tužit Opštinu.
Al oćeš roge!
Gradonačelnik je zaprijetio protivtužbom, jer da se mulci nisu stiskali na oti metar ograde, ne bi pošlo u materinu 4 od 6 kilometara Staze zdravlja.
Da mi je znat, ko je magistriro ogradu na Jadransku…
Šjor Pero Kokot je za cigar duvana, služio najbolje koktele u baru “Nostalđija”.
Tri su kiše oladile more.
Maestral je zvonio u jarbolima.
Pozno podne je mirisalo na mušlje na buzaru, vino… i zbogom.
Dodaj komentar