MediaSfera
Gotovo da nema dnevnog lista, ilustrovanog časopisa, televizije i portala u kojima se čitaoci i gledaoci ne mogu informisati o astrološkim prognozama. Ljudi su najviše privučeni tekstovima koje astrolozi pišu, koncipiranih na način da po pravilu većine delimično pogode određene aspekte života bez preteranog ulaska u detalje. To je i objašnjenje profitabilnosti astrologije.
“Odaberite venčanicu prema svom horoskopskom znaku”, “Ova tri znaka su najlošiji muževi” ili “Retogradnog meseca se plaše svi” samo su neki od naslova koji treba da zabave. Koliko puta ste čuli izjave poput: “izvinite što sam dosadna ja sam devica u horoskopu” , “moj astrolog mi je rekao da ću se udati u aprilu sledeće godine”, “po horoskopu novi posao moram da počenem do 12. oktobra”,“moram da pitam astrologa …“.
Uvek je bilo proroka i proročica u našem narodu. Setimo se samo Tarabića. Treba reći da je u podlozi svih sujeverja zloupotreba čoveka i igra sa ljudskom naivnošću. Pokazalo se da jedina trgovina koja nikad neće propasti jeste ona ljudskom naivnošću. Nažalost, kod nas je prisutan tragični nedostatak filozofskog obrazovanja, pa nije neočekivano da najveći broj ljudi ne zna šta zapravo znači pojam “nauka”, pa shodno tome nije u stanju ni da se odupre ovoj astrološkoj propagandnoj manipulaciji.
Najbolji opšti osvrt na temu traganja za “sudbinom u zvezdama” dat je u izvrsnoj knjizi Nataše Stanić i Milutina Tadića “AstrolAgija” (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2005).
Koreni astrologije
Ljudi su još od najranijih vremena pokušavali da otkriju zakonitosti prirode koja ih okružuje i da nekako predvide buduća zbivanja. Kako nauka kao pojam tada nije ni postojala, jedino što je ljudima pružalo ma kakav uvid u razumevanje sveta bilo je puko posmatranje. Između ostalog, posmatrali su zvezde, uvideli da su one nekako grupisane i da se tako grupisane pomeraju.
Smatra se da su prvi „noćni posmatrači” bili Vavilonci, a ubrzo su ovu tehniku počeli da primenjuju i stari Grci. Oni su grupisanim zvezdama dali naziv „konstelacije” ili „sazvežđa”, istima dali imena svojih bogova i zaključili da sve te pojave koji oni opažaju na nebu nekako utiču i na život na Zemlji.
Kako je Ptolomej najviše izučavao ovaj uticaj i o njemu pisao u svojoj knjizi od čak četiri toma – Tetrabiblios – uvreženo je mišljenje da je upravo on otac astrologije, koja se tada još uvek nije razlikovala od srodne joj nauke – astronomije. On je prvi zaključio da položaj Sunca, Meseca i planeta u trenutku rađanja osobe determinišu njenu ličnost i sudbinu. Iz ovog otkrića usledilo je stvaranje horoskopa, te je horoskopski znak zapravo označio sazvežđe u kom se Sunce zadesilo u trenutku nečijeg dolaska na svet.
Astrologija se, bez obzira na pomeranje sazvežđa i otkriće novih nebeskih tela, kroz vekove održala onakva kakva je bila pre mnogo hiljada godina. Kao takva, postala je sve popularnija, čak do te mere da se danas kao nauka izučava na nekim univerzitetima.
U štampi se prvi put pojavila nakon predviđanja američkih astrologa o ubistvu Džona Kenedija i od tad počinje njena degradacija na nivo razonode i zabavnog štiva u dnevnoj štampi.
Zašto astrologija nije nauka?
Astrolozi su se vekovima grčevito trudili da očuvaju astrologiju u neizmenjenom obliku. Astrologija kakvom je danas znamo i kakvom su je naši daleki preci znali i dalje se zasniva na davno odbačenoj geocentričnoj teoriji, ne obazire se na nove planete i pomeranja sazvežđa zodijaka – naprosto stagnira hiljadama godina.
Ne poziva se ni na nauku ni na religiju, njena tačnost ne može se ni na jedan način egzaktno, naučno utvrditi, te samim tim postoji mnoštvo pitanja na koja je gotovo nemoguće odgovoriti. Sve ovo ne čini jednu pravu naučnu teoriju.
Sa tačke gledišta fizičara, naučnost astrologije lako je oboriva. Astrologija podrazumeva delovanje planeta na ljudska bića, a jedina poznata sila koja bi tako mogla da deluje na daljinu je gravitacija. Kada se izračuna, gravitacioni uticaj pojedinačnih planeta na čoveka je zanemarljivo mali u odnosu na dejstvo mnogo manjih, ali bližih objekata, kao što su drugi ljudi, prevozna sredstva i objekti.
Fizičari smatraju da sila delovanja planeta na ljudska bića ne može biti značajna, a astronomi tvrde da projekcija nebeske sfere od pre 2.000 godina koju astrolozi i danas koriste više nije ista i da praktično postoji 13 sazvežđa i da su drugačije raspoređena.
Da li astrologija, ipak, može biti nauka?
Prvo opravdanje za svrstavanje astrologije u naučne discipline jeste sama etimologija. Astrologija u svom nazivu sadrži reč logos, koja znači – nauka. Nauka, koja se egzaktnim metodama možda ne može dokazati, ali njena potvrda je sam život, splet okolnosti koji diktira.
Tačno je da logos znači nauka, ali to ne znači da je astrologija nauka. Zbog sticaja istorijskih okolnosti astronomija je nauka o nebeskim telima i njihovim odnosima, a astrologija je sujeverje. Astrolozi pak insistiraju da se bave naukom.
Statistika i psihologija
Argumentacija psihologa protiv horoskopa bazira se na Forerovom efektu. Da bi bili uverljivi, astrolozi se služe dobro poznatim psihološkim tehnikama, kada se slušaocu nasumično daju opisi koji inače važe za veliki broj ljudi. Postoji i statistički paradoks, jer kada bi astrologija ispravno opisivala tipove ljudi, morala bi postojati izvesna statistička korelacija između osobina nekih grupa ljudi i stanja na nebu u trenutku njihovog rođenja – objašnjava naš sagovornik. Svi dosadašnji pokušaji da se takva veza pronađe ili nisu uspeli, ili su bili falsifikovani, kao u slučaju Marsovog efekta.
Šta kaže crkva?
Ni naša crkva nema nimalo blagonaklon stav prema traženju odgovora u horoskopu. Za razliku od Kabale i islama koji veruju u sudbinu, hrišćanstvo ne veruje – to je zajedničko i pravoslavnoj i rimokatoličkoj crkvi.
“U trenutku rađanja duh/duša s telom je izložena solarnoj radijaciji, uticaju meseca, takozvanim vremenskim ciklusima. Mikrokosmos – čovek izložen je makrokosmosu – svemiru, vasioni, pa se može govoriti o uticaju datuma rođenja na čovekov život, njegovu individualnu psihologiju, ali se odbacuje vera u sudbinu, kao vrsta mnogoboštva. Odbacuje se vera u predodređenost. Datum rođenja nesumnjivo se odražava i na fizički izgled i na karakter pojedinca. Međutim, karakter se razvija u liturgijskom životu. On nije nepromenljiva datost i zato je jasno zašto crkva odbacuje astrologiju”.
Odnosom astrologije i pravoslavlja bavila se u svojoj knjizi „Vitlejemska zvezda-Pravoslavlje i astrologija” prof. Janja Todorović, književnica i pravoslavni publicista.
– Astrologija je popularna, uvek je bila i biće. Ona je za mene predstavljala stepenicu na putu ka bogopoznanju. Želim da to bude i svima koji traže viši smisao postojanja, i razumevanja sebe i ljudi oko sebe. Ako dobiju određene odgovore kroz astologiju, ne treba da ostanu na ovom nivou jer je to dečji uzrast ljudske duše. I može postati magijski pogled na svet koji je istorijski i duhovno prevaziđen. Treba da potraže srednji carski zlatni put Hristov, koji jeste krstonosan, ali je i spasonosan, jer podrazumeva podvižnički život, a ne sujeverni fatalizam, kaže Janja Todorović.
Dodaj komentar