MediaSfera
Tekst: Ksenija Matović
Foto : Ksenija Matović, Internet
Tog avgusta, četiri sepije su nešto prije ponoći izronile na Trg Belavista.
Nasmijane, u šljaštećim kostimima, mahnule su kapetanu Mišelu.
Ma, que cosa fai ?
Fumo…..
Fumo? ….Ancora.. danzando nella nebbia…..
I noć je pala u smet.
Plastični konji karusela ispred Instituta Igalo, su okrenuli nijemi đir.
Kopitama izduženim od jare noći, meko su tukli vale.
Šjor Mustafa je sanjao kako je, pao jednom u Americi.
Istopila se mala kazaljka na Tori.
Veliki kornet kod Geza i
strijela Lovkinje u parku Boka.
Šjor Jorgen Olafsen, je htio objedovat na starom gradskom Trgu.
U brošuri Turističke organizacije grada, koju je uspio uzet u Kineza je pisalo, da je ovi Trg, jedino mjesto na svijetu na kojem termnalne vode, čine meandar, ispisujući pismena starija od veda.
I on ih je htio vidjet.
Ma oćeš roge gledat.
Otac Gioiapace je i ovoga avgusta uspio barkom najdublje penetrirat u kopno, napunit je librima i potopit.
Ovaj je podvig sa posebnim pijetetom ka komunitadi, zbilježio prvi dotur našega mjesta i to u fusnoti lekcije o kralju Tvrtku i tome kako je hegemon najvolio sjedat na prestolu u obliku stećka i pečatirat dokumenta.
Onda je otac Gioapace svuka kampanele na ćirilicu i natjera vokale žemske klape Lira da pjevaju iz kunete na 45 obrtaja.
Gusle je uvalio šjoru Fransu Frankenu koji je samo htio laku večeru u Portofinu.
Jebat ga, sio je preblizu barke.
Kompletan ikonostas u crkvi Svetoga arhangela Mihaila je rida.
Trg Belavista
Susjedna crkva svetoga Jeronima, na Trgu Mića Pavlovića, oliti Trgu od muzike, bila je poznata po avangardi.
Kada je padre Benjamin čuo kampanele Svetoga arhangela, malo je reć, da je malo popizdio.
Spustio se iz krošnje žižule, u koju je dospio potegavši kanap kampanela, uzeo ukulele i sta na prag odcrkve.
Iz mozga je zapjeva „ No woman no cry“.
Gospa je plakala, a mali se Isus dra ka tovar.
Šjor Olafsen je zagriza noć u slovo O.
Kakvi su to mirakuli bili….
S Kanli kule je puka vatromet.
Istovremeno, u šaci barba Mate, prslo je volujsko srce pomidore
Zažmirili smo.
Desno, na sklale Kanli kule, vijorile su se bijele i modre uniforme marinera.
Mislili smo na Il Postino, pajper i druga Tita.
Bijele i bijele karte, padale su na bijele špine.
Mirakul avgustovske noći
Zagingulalo je more puno posejdonije i juga.
U ponoć, ustavilo jedra, okamenilo katarke.
Htjeli smo sjest na seke i gledat Cinema Paradiso na Forte mare.
Nismo.
Ostale kolumne Škurin možete čitati OVDE
Dodaj komentar