Kolumne ŠKURIN

ŠKURIN: Jadranske igre, Preko Morache

Mediasfera

Piše : Ksenija Matović

Foto: Ksenija Matović, Internet

 

Dugo je stajao na kaldrmi.

Bosonog posmatrao, kako barba Mate njeska oblake sa sprata Stare menze.

U džepu trenčkota,  mokrom od prekjučerašnje kiše, nosio je košpicu limuna, sardelu i mudante.

Fatko je udario o gong.

Popeo se na Golubijernu.

Privukao avgust, proguta parangal i skočio nanoge u brodet.

 





Levanat je probra tri kapule, pet grujeva, jednu grdobinu i dva lista lovora.

Šjor Stiv je već bio atento na seke, dočeka ih na volej i opizdio u pravcu komentatorske tribine bazena na Škveru.

 

Privukao avgust, proguta parangal i skočio nanoge u brodet

 

Bokun  je skonča nastranu voditelja fešte City game, koji je zagrgoljio na  megafon i krepa prije nego li je stiga objasnit, da je šinjora Aneta,  članica tima “ Luštički mungosi”, inače rođena Novljanka,  praunuka, takođe rođene Novljanke, šinjore Gospave,  članice čuvene zlatne  vaterpolo momčadi  iz Nudola.

 

 

Ekipa “ Titogradske tihe vale” koju su činili rođeni Podgoričani iz Zete, je izdominirala  naŠkver, a slavljenike će, u finalu takmičenja na olimpijskom bazenu u dijelu glavnoga grada Preko Morache, dočekati ženska  klapa s Konika “ Khrlo e Romengo”,  inače vice šampionska na ovoj fešti, koja je nekada nosila naziv Jadranske igre.

 

A sve počelo uz mračne omene.

 

Prvo je na skale pala  ploča  kralja Tvrka, koju je on lično pisa klinastom bosančicom i zaštraca  pod volat  Tore.

 

Pomracenje Tonda nad Bokom

 

Rođeni su se obrušili na furešte i taman kad su navatali jednoga iz pobratimske Vinorače, s namjerom da ga zadrže u lagumima Dvorane Park do Paznika mimoze i završene pučke fešte spaljivanja Krnevala, bez daha je na lokalni radio utrča  šjor  Viktor, zlatar, koji je pouzdanom Laikom, ovjekovječio ivent.

 

Jasno se vidjelo da su u pitanju mađije.

 

 

Simo Matavulj

 

Onda je nakon nekoliko dana  nestala glava Sima Matavulja.

Škaljarski klan je druknuo Kavački, a Kavački, pobratimski Munze.

40 dana je sirena s Kanli kule istovremeno intonirala “ Parla piu piano” i himnu.

Simo se nije vratio, što je bilo logično, jer je izgubio glavu.

 

Luštički sir šinjore Štefice je izgubio prepoznatljiv ukus  godži bobica.

 

Preko rođenog bokeškog tonda,  prešla je sjena kornjače, na čijim leđima su bili slonovi, ploča i susjed Sandro.

 

Šjor Veis Onazis je s indignacijom odbio da na glavu od mula, u tri barke primi dva i po Finca.

Reka im je na norveškom da su irvasi i da se komotno mogu vratit doma.

 

Kad im je  pokaza roge, crna vešta šinjore Kate je okrenula na jugo.

Šjor Obrad Orbison je skinuo očale i dao znak da tuča može počet.

Strade i skale su potekle bijelo.

 

Crkva svetoga arhangela Mihaila prije poletanja

 

Pijavica je podigla suncobrane  i  crkvu svetoga arhangela Mihaila.

Gradonačelnik je naviga da slete u Mandžuriju.

 

Sa njim je bio šjor Li, vlasnik radnje kineske robe široke potrošnje, koji je zahvaljujući angažmanu lokalne uprave,  simultano zablista kao suvereni poznavalac  kantonalnog dijalekta i bokeških termina, prilikom nedavne uzvratne posjete visoke  delegacije Narodne Republike Kine.

 

Vratili su se pješke, putevima Marka Pola, kratko se zadržavši u Šaolin hramu, koliko da pokupe šinjorinu Mare, koja je tamo, ispred Službe komunalne policije grada, bila na doobuci.

 

Stara menza

 

Onda  je jedan albino vrabac sletio na špinu, raširio krila, izdužio šiju i zakukuriko.

 

Tako se ispunila  legenda, koju su koljena na bekhend prenosili stari s Mokrina, da će  kad bijeli dživdžan, za  nevere,  sleti  na glavnu gradsku česmu i stane brontuljat, Titograd postat city, a Jadran, game.

 

Ostale kolumne Škurin možete čitati OVDE




Dodaj komentar

Click here to post a comment

Vodovodska 187 L

PTICE NA UZGLAVLJU

Jedna od mnogih

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .