Lifestyle

Dr Bojana Janković Vederli: Ljudi koji žive sa ciljem žive srećnije i duže

MediaSfera

 

 

Piše: Gordana Radisavljević – Jočić

Fotografija: Privatna arhiva

 

 

Dr Bojana Janković Vederli je rođena u Srbiji, ali se preselila u Kanadu kada je imala 13 godina. Nakon završetka medicinske škole preselila se Ameriku gde je stekla zvanje doktora interne medicine. Od 2009. u braku je sa Majkom Vederlijem, holivudskim glumcem koji se proslavio ulogama u TV serijama kao što su „NCIS“, „Bull“, „Ally McBeal”  i sa njim ima ćerku Oliviju (6) i sina Lijama (4).




Nikada nije zaboravila svoju domovinu i uvek se trudila da pomogne Srbiji. Ovog leta je za to imala poseban i važan razlog. U saradnji sa Fondacijom njenog kraljevskog visočanstva princeze Katarine Karađorđević nedavno je uručila Ginekološko-akušerskoj klinici „Narodni front“ u Beogradu porođajni krevet vrednosti veće od 16.000 evra.

 

Dr Bojana je lekar opšte prakse u kompaniji „Crossover Health“ u Njujorku. Dobitnica je brojnih priznanja za zadovoljstvo pacijenata, koje je dobila od ustanove „Cedars-Sinai“, a 2016. i 2017. godine proglašena je i „Zvezdom u usponu“ među najboljim doktorima iz Južne Kalifornije, dok je nagradu za Najboljeg doktora primila 2018. godine.

 

Pokrenula je i svoj vebsajt, drbojana.com, koji obiluje video snimcima, člancima i preporukama za održavanje zdravog tela. U intervjuu za MediaSferu otkriva šta joj najviše nedostaje iz Srbije u Americi, govori o zdravom životu ishrani.

 

Vaša profesionalna biografija deluje zaista impresivno. Da li je bio težak put do uspešnog lekara u SAD?

 

 

-Prijem na medicinski fakultet nije lak i velika je konkurencija. Nije dovoljan samo uspeh u školi, nego je potrebno i društveno angažovanje, volonterski rad, timski rad van škole/fakulteta, kao i zrelost i  razumevanje toga šta znači biti lekar, spremnost za tu vrstu odgovornosti i brigu o ljudima. Poslednje dve godine specijalizacije, bila sam trudna prvo sa ćerkom, pa sa sinom, tako da nije bilo lako raditi smene od preko 30 sati i voditi računa o svom zdravlju i zdravlju bebe, istovremeno sa brigom o bolesnim pacijentima u bolnici. Ono što je pomoglo je to da ja zaista volim svoj posao i posvećena sam radu sa svojim pacijentima.

 

 

Pomažem ljudima da budu i ostanu zdravi, stabilizuju, poprave stanje ili otklone hronične bolesti i simptome, i radimo na pronalaženju uzroka bolesti, a ne samo lečenju simptoma. U partnerstvu sa svojim pacijentima dolazimo do zajedničkih odluka, i u okviru protokola i metoda koje su podržane najnovijim istraživanjem, nalazimo rešenja koja najviše odgovaraju pojedinom pacijentu i njegovom životnom stilu. Moj pristup je osnovan na optimizaciji zdravog način života: sa pacijentima razgovaram o ishrani, fizičkoj aktivnosti, provođenju vremena u prirodi, higijeni spavanja, kontroli stresa i negovanju porodice i prijateljstva. Pacijenti i kolege su prepoznali da je moj pristup efikasan, i da daje rezultate.

 

Recite nam nešto o saradnji sa Fondacijom princeze Katarine?

 

-Princezu Katarinu sam upoznala pre nekoliko godina na večeri priređenoj u dobrotvorne svrhe dok sam živela u Los Anđelesu. Jako sam bila inspirisana njenim radom i pomoći koju pruža našim bolnicama i deci. Kada sam se sa porodicom preselila u Njujork prošle godine, prijateljica, koja je član borda direktora Lifeline NY organizacije, je organizovala sastanak sa princezom Katarinom, i princeza Katarina me je pozvala da postanem član boarda direktora.

 

U Njujorku organizujemo godišnji „Lifeline NY Fundraiser“ kako bismo skupili donacije koje onda možemo da koristimo da kupimo aparate i sredstva za naše bolnice. Često dobijamo pisma od bolnica da im trebaju inkubatori za novorođenčad, sredstva za odeljenja intenzivne nege, i zaista se trudimo da što više toga obezbedimo. U bordu su naši ljudi, kao i Amerikanci koji nam pomažu da raširimo svest o potrebama u našim bolnicama.

 

 

Odavno ste otišli iz Srbije. Šta Vas veže za zemlju iz koje potičete?

  

-Toliko mnogo toga! Moji roditelji i ja smo pre skoro 25 godina imigrirali u Kanadu. Sećam se dana kada smo otišli kao da je bio juče. Imala sam skoro 13 godina i teškog srca sam napustila svoj grad, svoju zemlju, prijatelje i porodicu. I sada, kada odlazim, posle svake posete, odlazim sa knedlom u grlu.

 

Ja mislim da neke od stvari koje čine naše ljude posebnim je su jedna toplota, iskrenost i bliskost. Taj naš duh se prosto oseti ovde. Takođe, naša istorija, kultura i sve kroz šta smo prošli kao narod nas vezuje, pa samim tim i mene vezuje za našu zemlju. Naravno, da ne pominjem našu fantastičnu kuhinju, noćni i društveni život, najbolje kafiće na svetu i burek J

 

Šalu na stranu, koliko god sam se trudila da se uklopim u kanadski i američki život, profesionalno i lično, i stvarala nova prijateljstva u inostranstvu, toliko sam i nastavila da gajim svoje korene, čitala sam naše knjige, održavala prijateljstva iz detinjstva i uspostavljala kontakte i prijateljstva sa našim ljudima.

 

Da li Vam ponekad zasmeta što se u našoj štampi o Vama više piše kao o supruzi holivudske zvezde nego kao uspešnom doktoru?

  

-Naravno da ne! Ja sam jako ponosna na Majkla i njegov uspeh.

 

Da li je teško uskladiti dve uspešne karijere?

  

-Istina je da oboje radimo puno i da dosta od sebe dajemo profesionalno. Bitno je to da se uzajamno  podržavamo, i da imamo razumevanja za naše zahtevne karijere. Ja se trudim da imam više fleksibilnosti u poslu, pošto su nam deca mala, tako da mogu da budem blisko uključena u njihovu školu, kao i ostale aktivnosti i druženje.

 

Licencirani ste doktor interne medicine sa obukom za integrativnu i funcionalnu medicinu, ishranu i samosvest. Gde savremeni čovek najviše greši kada su u pitanju ishrana i samosvest?

  

-Nažalost, stil života, profesionalni i društveni zahtevi su često prepreka zdravom životu. Ovo sve više i više viđam kod svojih pacijenata, čitaoca i prijatelja. Svi mi se trudimo da održavamo neki balans, ali to je gotovo nemoguce jer u danu postoji 24 sata, a zahtevi su sve veći!

 

Sve više se navikavamo i na “instant gratification”, tako da smo više skloni da provodimo vreme na internetu bez neke posebne svrhe, jedemo junk hranu i ne vežbamo dovoljno. Učestalost pojave gojaznosti i diabetesa rastu, i taj problem moramo kolektivno da rešimo. Na Zapadu mnogi ne mogu da kupuju sveže voće i povrće, jer više košta od brze hrane, koja je procesirana i šteti zdravlju. Takođe, zbog brzog tempa života, ljudi nemaju više toliko vremena da kuvaju, tako da više izlaze u restorane, gde se hrana često pravi sa previše ulja, porcije su velike i više se pojede.

 

Ljudi vise vremena provode u kolima, umesto da idu peške, koriste lift umesto da idu stepenicama, ne bave se sportom ili ne vežbaju dovljno, malo spavaju, i tu nastaju problemi. Kako telo može da se odbrani od stresa ako u njega unosimo nezdrave sastojke, ne dozvolimo mu da se naspava i regeneriše i ne dozvolimo mu da vezba?

 

Koliko se pravilno ishrani pridaje pažnje u Americi?

  

-O pravilnoj ishrani se puno piše i bloguje. Ljudi su svesni da treba da poprave način ishrane i da vežbaju više, međutim većina dijeta nisu efikasne. Ako ih ima, rezultati kratko traju, i ljudi se ubrzo vrate procesiranoj hrani, slatkišima, vinu i velikim porcijama.

 

Koji je Vaš savet za održavanje zdravog duha i tela?

  

-Svoj vebsajt sam pokrenula iz namere da na dostupan način priblizim teme zdravog života i ishrane i da odgovorim na pitanja koja me pacijenti često pitaju u ordinaciji.

 

Ukratko, moji saveti se mogu svrstati u šest kategorija:

 

Zdrava ishrana: Trudite se da jedete što više sezonskog organskog povrća i voća. Smanjite meso, pogotovo crveno i procesirano meso, jer su te vrsta mesa povezane sa većom šansom razvijanja kolorektalnog (obe vrste mesa) i stomačnog (procesirano meso) kancera i upalnih procesa. Izbegavajte procesiranu hranu do najveće moguće mere. Umesto belog hleba, izaberite ražani ili integralni hleb i pazite na veličinu porcije.

 

San: Za zdrav život, efikasnu kognitivnu funkciju i imunitet, potreban je adekvatan san. Ja generalno preporucujem bar 8 sati spavanja noćno.

 

Kretanje: izaberite šta god volite. American Heart Association preporučuje bar 150 minuta umerene vežbe nedeljno kao i vežbe za jačanje mišića bar 2 puta nedeljno. Ja generalno preporučujem da, ako ste u stanju hodate bar sat vremena dnevno, i da se pored toga bavite aerobičkom vežbom (trčanje, vožnja bicikla, čas aerobika, čak i ples) bar 3-4 puta nedeljno, kao i nekom vrstom vežbi za jačanje mišića u sklopu toga.

 

Stres menadžment: svi smo izloženi stresu. Bilo da smo roditelji male dece, u stresnoj radnoj sredini, ili imamo drugu vrstu pritiska. Bitno je da svaki dan sebi dozvolite bar nekoliko minuta tišine, reflekcije, meditacije, joge, zapisivanja u dnevnik, čitanja, ili neke aktivnosti koja vam dopusta da se opustite.

 

Ostvarite vaše snove: ako imate hobi kojime ste oduvek hteli da se bavite, ili ako imate određen cilj u vašoj karijeri, ili lične ciljeve koji vam stoje na listi stvari kojima bi hteli da se posvetite, nemojte da odlažete, počnite time da se bavite! Ljudi koji žive sa ciljem žive srećnije i duže.

 

Zajednica: gajite odnose sa vašim prijateljima i porodicom. Mi smo stvoreni za zajednički život. Naučno je dokazano da ljudi sa jačim društvenim vezama žive duže. Naravno, ovde ne mislim na društvene mreže, nego na pravo i iskreno druženje uživo.

 

Kako vidite odnos dijaspore i Srbije?

  

-Mislim da je bitno imati otvorene kanale komunikacije i biti u toku onoga što je aktuelno u zemlji, da bi se bolje razumele potrebe i otrkile mogućnosti za saradnju. Takođe, mislim da mnogi Srbi u diaspori čeznu za našim predstavama, koncertima, izlozbama i filmovima. Jedna od mojih želja je da imamo još više naših umetničkih i kulturalnih događaja u diaspori.




Vodovodska 187 L

PTICE NA UZGLAVLJU

Jedna od mnogih

(Post) istina (post) demokratije

22. Beogradski festival igre

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .