MedaiSfea
Tekst : Ksenija Matović
Foto: Internet
Izukrštao pročelja kuća i neba.
Skupio krivudave ulice, u kojima se mimoilazi anfas.
Između njegovih dugih prstiju, laste igraju lastiša.
S noktiju uzleću golubovi i dječije trik majice, bijele ….bijelim oblacima u susret.
Pucaju drvene štipaljke… lebde… u modre ljetnje kiše.
Nijedan čovjek nije samo štrik, on je i gaće
Šinjorina Mare je na štrik okačila 5 gaća… dvije čipkane tange i tri u tipu splet crijeva dvije špigete.
Buštića ni u najavi.
Učinila je to u fon Karajan stilu, jarkocrvenim noktima oslijepivši maestral, koji je u naručju unosio nedonošče jula na terasu šinjorine Anete, a koja je kuriožno virila iza škura.
Kurioština je možda ubila mačku, ali šinjorina Aneta je bila žilavija i od loše skuvanih tripica, pa je samo pala u postelju i tamo je hiperventilirala, više ura.
Šjor Tonći i šjora Kate
Ispod svježe obrijanih nausnica i pozamašnog komada toalet papira zalijepljenog na ljutu ranu podnosom, te Merilin sanset kurmina, mreškao se osmijeh šinjorine Mare.
Mare je nosila ime mora. Znala je, da more ljeti miluje brodove, a topli vjetrovi jedra, palamare i mornare.
A ona je čekala svoga…. 32 godine.
Šjor Tonćijeva magična sirena egzotičnoga arhipelaga
Šinjorina Aneta koja je čitala isključivo Kanta i Ničea, a Hegela znala naizust, nije ostala dužna.
S ponistre je viknula Mari da je Žebon i na štrik okačila dvije duge spavaćice, troje parašut gaća i pet buštića.
Ma kako je Ane bila i Aš kupa, na štrik je iznijela i porodično blago… nevjestinski veo i djevojački korzet iz viktorijanskog doba.
Htjela istać čednost…jer je i ona čekala svoga mornara…32 godine.
Kroz uštrikane ovratnike Anetinih spavaćica nije probijalo sunce, pa su žene Staroga grada, povlačeći štrikove ka staru barku, graktale ka galebice, jer nisu mogle osušit svoje, a ni gaće svoje muškadije, koja se obnoć, kad ne ide namore, nabumbavala po lokalima.
Kako dozvat sebi muškoga koji se nabumbio
Kad se nabumbe, muški bi klapski pjevali strankinjama, milozvučno ka panatagane na umoru, i svaki je živio u uvjerenju da je baš njegov tenor, prvi.
Doma bi se vraćali šupljih gaća.
Žene bi ih znale krpat cijeli mjesec.
Snovi pod prknom
Šjor Tonći je udovac. Ima 85 godina. Prije nego što je to posta po treći put, bio je galeb. On redovno na štrik kači mudante namirisane Old spajsom.
Nikad se neće umorit od čekanja na svoju sirenu, koju je nekoć, jedreći nekim egzotičnim arhipelagom, spazio kako mu maše izmora, sa voćnom salatom na glavi na čijem se vrhu šepurio ananas.
Razoružavajući… Merilin sanset osmijeh šinjorine Mare
Šjora Kate je ostala nevoljna udovica. Muža je odnijelo vino i jedna Valkira s velikim ćićama.
U susret neveri, na štrik uvijek kači bijele svilene maramice, pa ribari znaju da nemaju što odit namore.
Dok razbraja vale i jede bombonjeru s višnjama, mašta o Tonćiju.
Ima 85 godina.
Nikad nije uspjela smoć snage da mu kaže, kako je baš ona bila ta sirena koju je on pjan vidio iz pasare, kad su je kao pomoćnu konobaricu s tarace hotela Rivijera, gurnuli umore s voćnim kupom na glavi.
Barba Mate je ribar. Ima šake u koje staje jato orada i kilo limuna.
Na štrik obično kači prugasto plave majice i mudante iz čijih špagova uzleću galebovi.
Nekad zna okačit mrežu u koju zna ulovit po mora i cijelo sunce.
On sanja otvorenih i pjeva zatvorenih očiju. Šotovoće.
Šinjorina Aneta..stroga viktorijanska moda ima što ponudit
Fatko je opalio u činele i svi smo ušli u barke. Bila je noć. Tondo.
Pošli smo na po kanala i čekali. Svak sa svojim snom pod prknom i marendom u borši.
Intra je iza ponoća.
Ogroman. Bez ijednog štrika. Crn kao kuršum. Zalio nas valom i pasa.
Nagutani mora, sekali smo barke, sujući sve do mula.
Klapski se popeli uzaskale, ispod volta, pa uz pergule, svak do svoje ponistre.
Zapatani, otvorili libre.
U svakoj je pisalo “Nijedan čovjek nije samo štrik, on je i gaće. I stoga ne pitaj, za kim štipaljke zvone, zvone za tobom”.
Ostale kolumne Škurin možete čitati OVDE
Dodaj komentar