MediaSfera
Piše: Gordana Radisavljević-Jočić
Foto: Predrag Martinović, PexArt – Foto – Studio
Simbolično na Vidovdan, 28. juna otvorena je dugo očekivana izložba „Vostani Serbije“ akademskog slikara Dragana Marinovića u galeriji „Lazar Vozarević“ u Sremskoj Mitrovici.
Galerija je bila premala da primi sve prijatelje i ljubitelje umetnosti Dragana Martinovića. Izložba je otvorena umetničkim performansom u kome su se sažimali glumci, hor i izvođači na violini, klaviru i harmonici. Na otvaranju je govorili su: Dragana Martinovića, takođe akademski slikar Damjan Martinović, istoričar umetnosti Sofija Ljubičić, direktor galerije Milan Marinković i sam umetnik.
Dragan Marinović je radio na ovoj postavci od 2011. godine, i ovo je prvi put da je svoja dela grupisao u cikluse. Ponesen čistom emocijom, pričama i sećanjima svojih predaka, pretočio je to u živopisne scene stradanja, čežnje, čekanja, oplakivanja, ali i opomenu za buduće generacije, da se ne ponovi.
Ciklusi obuhvataju 150 slika uz dodatak dve slike, koje za autora imaju posebno značenje. Slika njegovog oca Milivoja i delo njegovog sina „Sunce moje kad se rađaš“ ,Damjana Martinovića.
Posebnu pažnju posetilaca privukli su neobični „okviri“ slika. Stari koferi, oslikani pejzažima, kao želja da ovaj narod ne mora više nikada da pakuje svoje kofere. „Mali zadušnici“, 36 kompozicija u obliku jednostranih krstova, slova ćirilice sa predstavama srpskih manastira…
-Da li posmatrači, ili lјubitelјi umetnosti, možda čak i pojedini istoričari umetnosti, pa i sami likovni kritičari – mogu ostati ravnodušni pred zadivlјujućim opusom od 150 slika, ovog graditelјa estetike, sanjalačke duše, a nesporno i sasvim sigurno snažne ličnosti?
Sve je počelo pre 7 godina – 2011; velikom želјom i bezgraničnim umnim radom, da ovaj posvećenik umetnosti, snagom svoje slikarske četkice i pažlјivo proučenim istorijskim činjenicama o Velikom ratu – započne i iznedri, do sada, pet ciklusa posvećenih golgoti Srbije.
U ovim cikusima nazvanim: “mali zaušnici”, “čuvari ognjišta, “oči nade, “ostajte ovde” i “sveto pismo”, ili sve zajedno “Vostani Serbie” – utkan je pečat srpskog bića.
Ideja vodilјa, ne zaboraviti korene, prošlost – ali istovremeno utkati u sadašnjost, pa i viziju budućnosti. Stoga, umetnikove slike obiluju kolažima sećanja, kao „svetinje“ dedin grob, kućni prag, slavski kolač – naravno, obogaćene detalјima svakodnevnice – dečijim igračkama, cipelicama…
Već nekoliko decenija, jedan od stubova savremene srpske umetničke scene, snagom stvaralačke ličnosti, potvrđuje duhovnu moć za nacionalnu tematiku. Zrelu umetničku ličnost karakterišu znalački odabrani motivi, zanatski do perfekcije oslikani. Likovni problem materijalizaciju istorijske priče, dopunjuje tako što u zadatu temu, uslikava portrete, kao i sve ono što se sreće u mačvanskom podneblјu – odakle su mu koreni.
Šta je zajednička karakteristika svih pet ciklusa? Pre svega, svaki ponaosob, zaokružena je priča srpske golgote Velikog rata: odlazak, nada u povratak, iščekivanja, surova realnost, zaborav i iznad svega misija umetnika Dragana Martinovića, da sećanja ne utihnu, napisala je Sofija Ljubičić, istoričar umetnosti i predsednik umetničkog saveta Galerije “Lazar Vozarević”
Za katalog izložbe slikar Dragan Marinović napisao je:
„Nije običaj, ali reći ću. Slikar je vuk samotnjak i retko se desi da arlaukne.
Retke su stogodišnjice, ali posrećilo mi se. Pregrš razloga, uzroka i povoda, divlјenja, lјubavi i zahvalnosti. Nepropustiv izazov za jednog selјaka sa brdovitog Balkana.
Pet godina rovovanja za štafelajem, volјno, s radošću i ponosom, što mi je došao od Boga kao molitva, kao vapaj poslednjeg Srbina pod šlјivom Tarabića.
Vostani Serbije u ušima, tamjan i barut u nozdrvama, preci i potomci u srcu i četkica u ruci.
Slika za slikom, ponos i bes, tuga, ushićenje i vraćanje ličnom zavetu, u slavu predaka, na dar nekim novim, bolјim Srbima koji će slaviti 200 godina herojstva čiji DNK u sebi nose. Čija prosuta krv je nastavila da živi, rađa se, bori i prkosi zlu koje nas neprekidno nadleće. Koji su ostali ovde, pa šta god bilo. Posvećenički što se pate na tom preskupom parčetu rodne grude, krvavom zbog slobode, slavskog kolača, ćirilice, ognjišta, kolevke, grobova i rasutih kostiju kojih nećemo da se odreknemo. Koji, ma kako pritisnuti poštujemo kosovski zavet cara Lazara do dana današnjeg i za vjek i vjekov.
Zahvalan Bogu za talenat, u počast dedi i pradedi koje nikad nisam ni video, na ponos ocu kog odavno nema, moleći se za štafelajem, prenosim potomstvu i sledbenicima u amanet, rodolјublјe, ponos i zavet “ostajte ovde”, nikom ne dajte, čuvajte i slavite da ste rođeni na najtežem mestu, na najskuplјoj zemlјi, u krilu Majke Srbije. Hvala Gospodu za dar, volјu i rad. Hvala precima za ponos, hrabrost, srčanost i prkos. Mojoj porodici za strplјivo čekanje povratka ratnika iz atelјea, strašnog bojišta. Hvala svim lјudima koje sam sreo i zavoleo u godinama samovanja, dok sam u noćnim šetnjama sa psima, u našem gradu, prekoračao Cer, Kolubaru, Albaniju, Krf, Kajmakčalan… Hvala svim strplјivim, radoznalim i blagim očima što su izdržale moj žar i zanos. Hvala svim rođenim za bombardovanja, što će me razumeti možda bolјe od svih.
Zahvalnost učenicima i silnim sledbenicima širom Srbije što su kidajući paučinu sa “mog sveta kožuha i opanaka” pokrenuli u meni volјu da otvorim neka nova vrata na nepreglednom polјu inspiracije.
Posebna zahvalnost svima, koje će biti sramota, što su zaboravili da su potomci Velikana veka. Heroja čovečnosti, poštenja, malih lјudi velikog srca i muda, kojima će večno zavideti sledbenici onoga što nije svetosavski duh Srbije.
I na kraju, najveća zahvalnost vama prisutnim. Vama koji ste ostali ovde, koji ste izabrali patnju i bol, da se ne odreknete koračanja krvavom zemlјom na kojoj ste prohodali.
Svi vi, sestre i braćo, svih naroda, vera i ispovesti, lјubavlјu, rađanjem i nadom, ne date da cela Srbija stane pod jednu šlјivu.
Vostani Serbije, kolevko naša. Majko jedina, Vostani!“
Izložba je otvorena do 31.08.2018. godine
Dodaj komentar