ŠKURIN : Socks on the blocks, šlape i škovaci

ŠKURIN : Socks on the blocks, šlape i škovaci

 

S prvim daškom levanta koji namreška more, dolete  istinski vjesnici proljeća, turisti iz zemalja snježnih planina, modrih fjordova i Mike Hakinena.




Visoki i glomazni, uvijek se kreću u grupama od šest do osam učesnika u prometu.

Nećete ih vidjet na plažama, ali na reumatološkom hoćete.

Osim na odjelu za reumatologiju, srešćete ih u “Second hand” i “Sve po 1 euro” radnjama.

U jednima se cjenkaju bolje od Turaka, dok u drugima uvijek pitaju koliko košta sve po 1 euro.

Na odjelu za reumatologiju ne pitaju ništa, jer su oblijepljeni ljekovitim blatom.

Grupni boravak u restoranima se podrazumijeva, baš kao i izlazak u čarapama i sandalama apostolskog tipa.

Grupa je okupljena oko jednog pjata zelene salatice, kojeg guštaju satima.

Svak popije isključivo jednu čašu bijelog.

A nas su učili, kako su u skandinavskim zemljama svi imućni.

Naročito smetlari.

I da je bolje bit smetlar, recimo u Norveškoj, nego šeik u Emiratima.

Onda pogledam list rukole za 24 osobe, i mine me želja za tim skandinavskim modelom socijalizma, za koji su nam kazali da ga svi moramo priželjkivat, jer je pravedan.

 

Norvežanke

 

Za levantom, svježi maestral nanese drugi par čarapa i sandala.

Sandale su provizornog tipa, a čarape, vrste sokna.

Naravno, riječ je o turistima iz zemlje lala, oliti friganim ( P) Lutajućim Holandezima.

Visoki i punački, vedro se kreću, u vedrim grupama, od četiri do šest vedrih osoba.

Nećete ih vidjet na plažama, ni u radnjama, ali na traumatološkom hoćete.

Vedro podnose traumu, osobito dok vedro šepaju gradom, sa vedrim elastičnim zavojem na vedrim zglobovima.

U restoranima, satima  sinhrono jedu jedan pjat svježe narendane mrkve i pola jabuke.

Popiju  po kriglicu piva.

A nas su učili da je Holandija zemlja neustrašivih moreplovaca i otimača od mora.

Da je to najstabilnija ekonomija Evrope, sa najnižom stopom nezaposlenosti i da su svi imućni.

I da je  tamo  isto najbolje bit smetlar, jer oni zarađuju masu.

Al kako imaju najnižu stopu nezaposlenosti, ne možeš dobacit do smetlara.

 

Holanđanke

 

Lebić, u Ruži vjetrova najćudljivija latica, pripeta nam vunene čarape i isusovke grčko-rimskog stila, Gordog Albiona.

Hodaju u parovima, a kada se u prometu sretnu sa zemljacima, prave se Englezi.

Nećete ih vidjet na plažama, niti nekom od odjela rehabilitacionog centra.

Mlate gradom po zvizdanu,  naoružani  rancem od 245 kg, flašicom vodice i mapom u koju stalno bodu prstom.

Pojma nemaju gdje su.

Lako ih je razlikovat od ostalih turista.

Mlađi uvijek imaju otvorena usta i unezvijeren pogled, a stariji, izraz lica kojeg, il je opalila pareza facijalis il vazdan kolektor drže pod nosom.

Mogu se vidjet u restoranima, u kojima ne jedu ništa.

Znaju poručit po kriglicu piva.

Ma, poručili bi oni jednu sa dvije slamke, al ne žele da iko pomisli  da su  Škoti.

A nas su učili kako je Britanija kolonijalna velesila u kojoj žive imućni i srećni, poš  ljudi.

Da je u Engleskoj,  najbolje bit smetlar.

Da ti je bolje bit smetlar tamo, nego recimo u Italiji, u kojoj je  smetlar takođe najplaćeniji posao.

Al teško možeš doć do tog posla, jer Englezi imaju jak lobi i snažan sindikat smetlara.

 

Spoznajni hlad magnolije

 

A jesam nađavla, svuda me moš vidjet.

Posebno ljeti.

Priklala sam noge điletom, ko i vazda.

Ono što nisam uspjela dovatit, buja od predprošle.

Boli me uvo, ko da će me ko gledat naseke.

Rej banke, šlape, brkovi i kava u hladu magnolije.

 

Opuštanje ubanji, četka i škovace (protiv uroka)

 

Listam štampu s Viktorijom.

I ona ima brkove.

Pišu, da smo najbrže  rastuća ekonomija Evrope i da je bolje ovdje bit smetlar, nego recimo u Burundiju.

Meni je u to  teško povjerovat.

Zato, kad odem ubanju, stavim četku i malo škovaca iza lijevog ramena.

Protiv  uroka.

Pro bono.

 

Ostale kolumne Škurin možete čitati OVDE