MediaSfera
Piše: Ksenija Matović
Foto: Internet
S prvim daškom levanta koji namreška more, dolete istinski vjesnici proljeća, turisti iz zemalja snježnih planina, modrih fjordova i Mike Hakinena.
Visoki i glomazni, uvijek se kreću u grupama od šest do osam učesnika u prometu.
Nećete ih vidjet na plažama, ali na reumatološkom hoćete.
Osim na odjelu za reumatologiju, srešćete ih u “Second hand” i “Sve po 1 euro” radnjama.
U jednima se cjenkaju bolje od Turaka, dok u drugima uvijek pitaju koliko košta sve po 1 euro.
Na odjelu za reumatologiju ne pitaju ništa, jer su oblijepljeni ljekovitim blatom.
Grupni boravak u restoranima se podrazumijeva, baš kao i izlazak u čarapama i sandalama apostolskog tipa.
Grupa je okupljena oko jednog pjata zelene salatice, kojeg guštaju satima.
Svak popije isključivo jednu čašu bijelog.
A nas su učili, kako su u skandinavskim zemljama svi imućni.
Naročito smetlari.
I da je bolje bit smetlar, recimo u Norveškoj, nego šeik u Emiratima.
Onda pogledam list rukole za 24 osobe, i mine me želja za tim skandinavskim modelom socijalizma, za koji su nam kazali da ga svi moramo priželjkivat, jer je pravedan.
Norvežanke
Za levantom, svježi maestral nanese drugi par čarapa i sandala.
Sandale su provizornog tipa, a čarape, vrste sokna.
Naravno, riječ je o turistima iz zemlje lala, oliti friganim ( P) Lutajućim Holandezima.
Visoki i punački, vedro se kreću, u vedrim grupama, od četiri do šest vedrih osoba.
Nećete ih vidjet na plažama, ni u radnjama, ali na traumatološkom hoćete.
Vedro podnose traumu, osobito dok vedro šepaju gradom, sa vedrim elastičnim zavojem na vedrim zglobovima.
U restoranima, satima sinhrono jedu jedan pjat svježe narendane mrkve i pola jabuke.
Popiju po kriglicu piva.
A nas su učili da je Holandija zemlja neustrašivih moreplovaca i otimača od mora.
Da je to najstabilnija ekonomija Evrope, sa najnižom stopom nezaposlenosti i da su svi imućni.
I da je tamo isto najbolje bit smetlar, jer oni zarađuju masu.
Al kako imaju najnižu stopu nezaposlenosti, ne možeš dobacit do smetlara.
Lebić, u Ruži vjetrova najćudljivija latica, pripeta nam vunene čarape i isusovke grčko-rimskog stila, Gordog Albiona.
Hodaju u parovima, a kada se u prometu sretnu sa zemljacima, prave se Englezi.
Nećete ih vidjet na plažama, niti nekom od odjela rehabilitacionog centra.
Mlate gradom po zvizdanu, naoružani rancem od 245 kg, flašicom vodice i mapom u koju stalno bodu prstom.
Pojma nemaju gdje su.
Lako ih je razlikovat od ostalih turista.
Mlađi uvijek imaju otvorena usta i unezvijeren pogled, a stariji, izraz lica kojeg, il je opalila pareza facijalis il vazdan kolektor drže pod nosom.
Mogu se vidjet u restoranima, u kojima ne jedu ništa.
Znaju poručit po kriglicu piva.
Ma, poručili bi oni jednu sa dvije slamke, al ne žele da iko pomisli da su Škoti.
A nas su učili kako je Britanija kolonijalna velesila u kojoj žive imućni i srećni, poš ljudi.
Da je u Engleskoj, najbolje bit smetlar.
Da ti je bolje bit smetlar tamo, nego recimo u Italiji, u kojoj je smetlar takođe najplaćeniji posao.
Al teško možeš doć do tog posla, jer Englezi imaju jak lobi i snažan sindikat smetlara.
Spoznajni hlad magnolije
A jesam nađavla, svuda me moš vidjet.
Posebno ljeti.
Priklala sam noge điletom, ko i vazda.
Ono što nisam uspjela dovatit, buja od predprošle.
Boli me uvo, ko da će me ko gledat naseke.
Rej banke, šlape, brkovi i kava u hladu magnolije.
Listam štampu s Viktorijom.
I ona ima brkove.
Pišu, da smo najbrže rastuća ekonomija Evrope i da je bolje ovdje bit smetlar, nego recimo u Burundiju.
Meni je u to teško povjerovat.
Zato, kad odem ubanju, stavim četku i malo škovaca iza lijevog ramena.
Protiv uroka.
Pro bono.
Ostale kolumne Škurin možete čitati OVDE
Dodaj komentar