MediaSfera
Piše: Ksenija Matović
Foto: Ksenija Matović
Foto i video : Internet
I dok pozno proljeće lijeno uplivava u nagovještaj raskošnih kolura ljeta, uzbibaju se barke, ljudi i gradovi.
Tim redom.
Najviše gingulaju tarace.
Neke zbog Pavlosa i Spirosa, a neke bome zbog Buda.
Pavlos i Spiros su konobari u jednoj od grčkih taverni.
Taverna nevelika, skromna, miriše na limun, školjke i vruć vjetar.
Pavlos i Spiros nose lijepe, uredne uniforme i razoružavajući osmijeh.
Imaju oko jastreba i noge Huseina Bolta.
U znak dobrodošlice, gostima plešu hasapiko.
Gosti sjede kao u Karnegi Holu.
Zbrinuti poput kengurove bebe, mašu rukicama samo kad požele aplaudirati.
Budo, Pavlosov i Spirosov kolega, radi u svim crnogorskim 3M ( metal, mermer, mesing) kafanama, koje je dizajnirao vlasnik.
Osim dizajnom enerijera i eksterijera, vlasnik se u slobodno vrijeme bavi građevinarstvom, ispunjavanjem tiketa u sportskim kladionicama i benčom.
Budobar
Budo nema slobodno vrijeme.
Budo nosi uniformu sa epoletama ( dizajn vlasnikove supruge) kao da radi u Panamu, ili makar flotili Karibijan kruzera.
Budo ne pleše, ali zato goste dočekuje na volej, a ispraća s nogom u pozadinskom vokalu.
Gost nikada nije u Budovom rejonu, već u rejonu njegovog kolege Buda.
Ukoliko gost bude imao sreće, da ga Budo nakon 37 minuta boravka u sasvim praznoj kafani ugleda, Budo će do stola putovati bar 16 i po minuta i esperantskim odizanjem obrva upitati za porudžbu.
I dok gost drhtavim glasom poručuje najskuplje obroke i probrana vina, ( što naravno, prethodno nije imao ni u primisli da učini), kako bi odobrovoljio polubožansko biće i suverena neba i mora, Budov pogled bludi pučinom.
Najzad, kada nakon 35 minuta, Budo, sa sve pogledom uprtim u pučinu i hodom Džona Vejna, gostu donese sve što ovaj nije poručio, čovjeku koji je već maka sa živcima, protest ne pada na pamet, jer..šta ako Budo skrene pogled s pučine na njega.
Bolje mučat.
Nakon pristojnih uru i po, gost bi htio platit račun, pa započinje proces mahanja rukama u Budovom pravcu, čilo i snažno kao na sletu u čast druga Tita, što nipošto nije mudro.
Da bi Budo ugledao gosta, gost bi trebalo da zapliva ka pučini… ukoliko Budov pogled nije uprt ka gradu.
A obično jeste.
Ostale kolumne Škurin možete čitati OVDE
Dodaj komentar