MediaSfera
Piše: Gordana Radisavljević – Jočić
Bez obzira na sva dostignuća savremene medicine, ona ipak nije objasnila najsuptilnije principe koji upravljaju zdravljem i bolešću. Nastanak bolesti se može posmatrati sa različitih aspekata. Pre svega sa biofizičkog i biohemijskog. Savremena- konvencionalna, alopatska medicina je do šezdesetih godina 20. veka prednost davala biohemijskom aspektu koji je za razliku od biofizičkog bio lakše dokaziv. Delujući na hemijske i strukturalne komponente fizičkog tela mogla se objektivizirati poznatim dijagnostičkim metodama. Nasuprot njoj holistička medicina sagledava čoveka u svoj svojoj kompleksnosti i celovitosti baveći se suptilnijim nivoima, koji mogu biti poremećeni i na mentalnom i na emotivnom planu.


-Konvencionalna-alopatska medicina (od grčkih korena koji znače „drugi“ i „patnja“) deluje na fizičko telo, baveći se više bolešću nego zdravljem. Kao „objektivna medicina“ imala je mnogo direktnijih dokaza za potvrdu svojih biohemijskih hipoteza. Analitički trendovi savremene zapadne medicinske prakse, nažalost, najčešće ne uzimaju u obzir holističke principe koji su uglavnom nepoznati i medicinskim praktičarima i široj populaciji. Holističko sagledavanje čoveka kao jedinstvene, nedeljive, psiho-fizičko-mentalno-emocionalno-duhovno-spiritualne celine omogućava sagledavanje čoveka u svoj njegovoj celovitosti. Za holističku medicinu ne postoji izolovana bolest u čoveku, već čovek u bolesti, te se na taj način i bolestan čovek posmatra u svoj njegovoj celovitosti, ali sada izmenjenoj, kaže dr Zlata Jovanović Ignjatić, specijalista fizikalne medicine i i rehabilitacije, sa licencom za primenu kvantne medicine i homeopatije.
Minimalne doze
Homeopatija nije ni drevna ni tradicionalna medicina. Njene principe je formulisao jedan čovek, Hanemen, pre manje od 250 godina. Druga zabluda je identifikovanje homeopatije sa fitoterapijom, a samo 60% upotrebljavanih homeopatskih supstanci su biljnog porekla, uostalom kao i u klasičnim oblicima lečenja. Homeopatske supstance, deluju u ultraniskom razblazenju i tek razvojem kvantne medicine, razvili su se uređaji za praćenje energetskih nivoa homeopatske supstance.
–Osnovni principi u homeopatiji su: slično se sličnim leči; princip jednog leka; princip minimalne doze (razblaženje i potenciranje-dinamizacija); princip pravca izlečenja.
Jedan od principa koji se koristi u homeopatskoj medicini je i princip sličnosti, koji se ispoljava senzitivnošću osobe prema nekoj supstanci, a predstavlja izraz rezonancije izmedju supstance i osobe. Hipokrat, Galen, Paracelzijus i mnogi arapski lekari takođe su znali za lečenje po zakonu slicnosti: Belladona se primenjivala za lečenje moždanih disfunkcija koje su podsećale na one disfunkcije koje je ona sama izazivala.
Drugi princip je razređivanje uz određene vibracije-potenciranje leka, čime se poništava toksični, a pojačava terapeutski efekat, saznajemo od dr Jovanović Ignjatić.
Kako kaže pravo pacijenta je da od nadležnog zdravstvenog radnika blagovremeno dobije obaveštenje o mogućim konvencionalnim i tradicionalnim metodama za lečenje svoje bolesti, kako bi doneo odluku o pristanku na predložene medicinske mere, što je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti od 01. januara 2007. godine i regulisano članom 28. i 29.\
-Ako je slučaj uopste izlečiv, homeopatski metod lečenja će delovati ukoliko se: poklope klinička i patološka slika bolesti sa efektima supstance na zdravim osobama, a preparat primeni u maloj dozi tako da dominira reakcija organizma na lek, dok supresija simptoma nije poželjna. Cilj lečenja je svakako brzo i lako izlečenje, te treba izabrati za bolesnika najbolji način lečenja: treba sagledati celokupan kompleks simptoma, individualnu reakciju bolesnika, te ako homeopatska metoda ima stvarnu prednost uključiti je. Najpre se sagledava način ispoljavanja simptoma i promena ponašanja u toku bolesti kako na fizičkom tako i na mentalnom i emotivnom planu. Posmatraju se modaliteti (poboljšanja i pogoršanja), prateći i neobični simptomi. Daje se preparat najsličnijih dejstva. Uspeh lečenja zavisi između ostalog i od stepena edukacije terapeuta, otkriva naša sagovornica.
Po njenim rečima homeopatija se sa velikim uspehom može primeniti u lečenju akutnih i hroničnih bolesti, ali i u preventivne svrhe.
Ključni simptomi
Po zakonu o lekovima i medicinskim sredstvima ( Sl.gl.RS br.84 od 24.07.2004. ) homeopatski lek, u smislu zakona, jeste lek izrađen od proizvoda, supstanci ili jedinjenja, koji čine homeopatske sirovine u skladu sa homeopatskim postupkom izrade, po metodama evropske farmakopeje ili farmakopeja važećih u nekoj od zemalja Evropske unije. Tradicionalni, homeopatski lekovi i lekovi čiji je režim izdavanja bez recepta, prodaju se u apotekama. U prodaji se nalaze monokomponentni i kombinovani homeopatski preparati. Monokomponentni lek je određen latinskim nazivom i stepenom razblaženja leka – potencijom, a kombinovani homeopatski lek može da sadrži više aktivnih supstanci. Magistralni homeopatski lek izrađuje se u apoteci na osnovu recepta za određenog pacijenta. Galenski homeopatski lek izrađuje se u odgovarajuće opremljenoj galenskoj laboratoriji apoteke pod nadzorom odgovorne osobe.
Eksperimentisao na sebi


Fridrih Kristijan Samuil Haneman, rođen je 10. aprila 1755 g u Majsenu (Saksonija). Po završetku studija medicine, posvetio se lekarskoj praksi, ali ne samo da nije bio fasciniran rezultatima lečenja, već je bio razočaran. Njegova ličnost je bila izuzetna, a po prirodi se odlikovao velikom radnom aktivnošću. Bez sumnje je bio neobična ličnost, genijalnog talenta, ali goropadnog karaktera.
-Kako eksperimentalne nauke još uvek nisu postojale i kako su se eksperimenti vezani za istraživanje medikamenata mogli izvoditi samo na životinjema, on je eksperimentisao na sebi. Smatrao je da eksperimenti na životinjama ne mogu biti prikladni za medicinu s obzirom da nas životinje ne mogu informisati o svojim osećanjima, a bolestan čovek sebe doživljava drugačije od bolesne životinje. Eksperimentišući sa korom kininskog drveta on je neočekivano preležao bolest koja je bila identična malariji koju je on preležao, sa tipičnom periodičkom groznicom, što nije moglo da prođe nezapaženo. Njegov urođeni osećaj harmonije i filosofski sklad uma zahtevali su istraživanje zakonitosti. I našao je zakonitost: kinin, koji je zauzeo mesto u lečenju malarije, sam je bio sposobna da izazove sliku malarije, otkriva dr Zlata Jovanović Ignjatić.
Kako je njegovo učenje bilo suprotno dotadašnjem imao je mnogo i protivnika i sledbenika. Nemačka je predvodila u borbi protiv Hanemana. Nastao je raskol i među homeopatama, jer je Haneman uvodio sve manje i manje doze te ga kolege više nisu mogle razumeti. Kraj života Haneman je proveo u Parizu kao veoma uspešan lekar. Tokom 1796 godine Haneman je objavio rad ”Ogled novog principa za iznalaženje isceliteljskih terapeutskih supstanci” koji se može smatrati prvim radom koji promoviše principe homeopatije i ta godina se može smatrati godinom nastanka novog smera u medicini. Tada je prvi put izveden termin HOMEOPATIJA.
Izvor: Viva Magazin
Dodaj komentar