Piše: Vukašin Obradović
Prošlo je mesec dana od streljanja Olivera Ivanovića. Ne verujem da je iko sa koliko-toliko očuvanim mentalnim sklopom poverovao da će u ovom, za balkanske prilike, relativno kratkom periodu biti otkrivene ubice, a još manje nalogodavci. Još sam uvereniji da će mnogo vode proteći Ibrom, sa južne i severne strane Mitrovice, dok – i ako se to uopšte desi – dođemo do imena počinilaca ovog zločina koji je poprilično uzdrmao ovaj deo Balkana.
I ne samo to. Ubistvo, osim sporadičnih nastupa Rade Trajković, članova porodice, i još ponekoga, polako se gura u zapećak, što je i očekivano, jer malo kome, iz najviših srpskih i kosovskih institucija, ide u prilog da se sazna istina.
Jer, u ovoj priči po svemu sudeći nema nevinih.
Sa druge strane, koliko god to bilo nezahvalno u ovom trenutku, kad se zna vrlo malo o toku i saznanjima iz istrage, spreman sam da rizikujem i kažem da verujem da Aleksandar Vučić, bez obzira na neke insinuacije, nema veze sa Ivanovićevim ubistvom. Mislim, direktne. Ko je, međutim, najodgovorniji za njegovu smrt, to je takođe potpuno jasno, jer osam metaka u leđa jednog od najuglednijih Srba na Kosovu jeste logična posledica politike koju Vučić i njegovi satrapi vode na severu Kosova. Naime, pre ili kasnije, ovako se nešto moralo dogoditi. Možda ne Ivanoviću i možda ne baš u ovom trenutku, ali svako ko iole poznaje prilike u Mitrovici, pa i na Kosovu – svakog dana strepeo je od nečeg sličnog.
Ne treba međutim isključiti ni mogućnost da je ubistvo Ivanovića bila upravo opomena upućena vlastima Srbije, odnosno podsećanje, prilično surovo, ko je zapravo vlast na Severu Kosova, a to svakako nije Marko Đurić.
Već poodavno ovaj deo Kosova je prava oaza za kriminal svih vrsta. Ekipa Insajdera je serijalom “Patriotska pljačka” još 2012. godine otvorila Pandorinu kutiju. Reakcija, ozbiljnih, ne da nije bilo već se sever Kosova pretvorio u poreski raj, našu verziju Američke Samoe, Palaua ili Svete Lucije.
Kao i kad su u pitanju navijači, Aleksandar Vučić nije hteo da se suoči sa ovim problemom. Ili nije hteo, ili nije mogao. Ljudi poput Zvonka Veselinovića ili Milana Radojičića, neformalnih gospodara Severne Mitrovice, postajali su vremenom sve jači i bogatiji. Treba biti fer, pa reći da se, osim pomenutih, iza kosovske zavese kriju mnogi ovdašnji ugledni biznismeni koji trguju pre svega akciznom robom, cigaretama i alkoholom. Tehnika je vrlo jednostavna i unosna. Umesto robe, koja završava na “crnom tržištu” u Srbiji, ali i širom regiona, razmenjuju se samo papiri.
Zarade se mere u milionima evra.
U takvoj situaciji, pod sve žešćim pritiskom EU, a posebno Amerikanaca, Vučić se našao između čekića i nakovnja. Ljudi poput Veselinovića ili čuvenog Zelje bili su logistička podrška njegovoj stranci i politici na Kosovu, ali i u Srbiji, a akcizni biznismeni – ozbiljni finansijeri cele te operacije. To su uglavnom oni iz priče u kojoj sede dvojica i hoće da uplate donaciju stranci, a onda se pojavi treći. E, taj treći, što naknadno pristigne, pa im podeli po 40.000 dinara – kako upućeni kažu – upravo je plasirao šleper cigareta, “uvoz” sa Kosova i inkasirao bar 200.000 evra.[1]
Zato i upućeni deo javnosti veruje Radi Trajković kada kaže da je Oliver Ivanović, Vučića i Batu Gašića, neposredno pred smrt, upozorio na bezbednosne pretnje.
Činjenica da su i BIA i predsednik Srbije prećutali Ivanovićevo upozorenje govori dve stvari: Oliver je ili stigao prekasno ili je izabran kao poruka pojedinaca da bez njih ne mogu da se sklapaju nekakvi “pravno obavezujući sporazumi”, odnosno da ti papiri, bez njihovih potpisa, ne vrede ništa.
I zbog toga je prilično mučno delovao onaj performans u Lapljem Selu sa jarićima i ovcama.
I oni jadni ljudi u sali, ali i društvo koje je, po svemu sudeći, isplaniralo i izvelo egzekuciju, te večeri, do kasno je čekalo Acu Srbina u Radojičićevoj kafani “Grej” – svi su bili potpuno svesni činjenice da je još jedan čovek, ovoga puta Oliver Ivanović, ni kriv ni dužan, stradao kao žrtva pogubne politike beogradskih vlasti.
I ono što je najstrašnije, retko koga je zbog toga makar grizla savest.
A, i što bi?
Ovi iz sale će dobiti traktor, novu kuću, radno mesto, a oni drugi moći će bez smetnji da nastave svoj “biznis”.
A Oliver Ivanović?
On će, kako to biva u Srbiji, u najboljem slučaju, dobiti ulicu.
[1] Aleksandar Vučić u Insajderu: Sad ću da vam objasnim kako. Sedimo nas dvoje, i bude tu i neki treći čovek. Ja ne znam da li je to tako, al’ pretpostavljam – ja kažem: “A ja hoću da dam 800 evra, ali ja ne mogu da dam 800 evra, to nije dozvoljeno. Evo ti, izvoli novac, molim te, plati za našu stranku”.
Izvor: Autonomija
Dodaj komentar