Foto: Wikipedia
Pre tačno 75 godina Nemačka je doživela poraz u bitki za Staljingrad koja je odlučila dalji tok Drugog svetskog rata.
Staljingradska bitka bila je najveća i najkrvavija bitka u istoriji ratovanja. Stalјingradska bitka je trajala od 17. jula 1942. do 2. februara 1943. godine i po veličini, trajanju i broju učesnika bila je jedna od najvećih u Drugom svetskom ratu. Po broju žrtava smatra se jednom od najkrvavijih u istoriji čovečanstva. Različite procene govore o više od milion smrtno stradalih vojnika sa obe strane, dok se broj civilnih žrtava ne zna tačno, ali svakako je reč o desetinama hilјada.
Hitler je silno želeo da pokori grad nazvan po Staljinu, a Staljin ga je iz istog razloga odlučio braniti svim silama. Njihovo nadmetanje za svaki milimetar spaljene zemlje trajao je šest meseci, dve nedelje nedelje i dva dana. Bitka nije bila odmeravanje snaga sukobljenih strana već čist splet okolnosti. Sve opsesivnija želja Adolfa Hitlera da pokori grad gubeći sve više trupa na tom putu naišla je na otpor SSSR koji su branili svoju domovinu pod novom odredbom (zavedenom pod brojem 227) Josifa Staljina „Ni korak nazad“.
Taktika „pacovskog rata“
Grad je bio toliko uništen od bombardovanja da se bitka svela na ulične borbe, a nemačka taktika „pacovskog rata“ podrazumevala je skrivene snajperiste koji su pucali iz ruševina čim bi neko prešao ulicu ili granatiranje kanalizacije. Kasnije su ovu taktiku favorizovali Rusi koji su želeli da učine nemačku vojsku stalno napetom. Ovo je definitivno bio ulični rat koji Nemačka nije mogla da priušti, ali SSSR svakako jeste.
Staljingrad je napadnut u sklopu operacije Blau, koja je imala za cilj da razdvoji sovjetske snage i dozvoli Nemcima pristup nafti na Kavkazu. Ali, kako se razvijala bitka je brzo imala sopstvenu logiku i mnogo veće uloge od strane Nemačke.
Vojnici elitne nemačke 6. armije nisu bili naviknuti da se smenjuju sa novoobučenim seljačkim regrutima, niti su Panceri napravljeni da se mesecima zaglavljuju u statičnim položajima, da budu uništavani iz gnezda mitraljeza na drugom spratu do kog nisu ni mogli da podignu oružje. Ideja, konstantnog, agresivnog angažmana bez obzira na velike vojne gubitke, odlika je ruske istorijske vojne doktrine, a ne nemačke. U Staljingradu Rusi su imali značajnu prednost u muškoj snazi, a Hitler je mogao samo da pleše onako kako su oni svirali.
Poslednji udar
Poslednji udar zadao je maršal Georgij Žukov koji je uspešno opkolio već oslabljene nemačke snage i tako dobio najveću bitku u ratu. “U Moskvi 1941. godine Nemci su bili odbijeni od grada, a ovde su uništeni. Ranije su mogli da kažu da je to bio privremeni preokret, ali ovde je Hitler naredio da se 6. armija, doduše neuspešno, ponovo izgradi s terena – to nije poraz koji može da se prikrije“, smatra Konstantin Zaleski, istaknuti istoričar.
U međuvremenu, Hitler je tolilo ulagao u propagandu da je čak i Gebels bio zabrinut kako će predstaviti poraz u Staljingradu. Posle poraza u Staljingradu, Hitler je Nemcima priznao da se sada nalaze u obrambenom ratu, a Gebels je u njegovo ime pozvao na totalni rat svim raspoloživim sredstvima. Osim vojnog, Treći Rajh zadobio je isto toliko snažan udarac na moral od kojeg se više nikada nisu oporavili.
Bitka za Staljingrad bila je pitanje morala za sve stanovnike ovog grada, današnjeg Volgograda. To im je ulilo nadu da će se „nemačka ratna avantura“ završiti i okončati upravo na njihovom pragu, kao i da će poniziti nepobedivog i osvetiti mu se za sva varvarstva.
Odlučena sudbina rata
Neki istoričari tvrde da je u decembru 1941. godine, kada je Hitler zaustavljen na obodima Moskve, a SAD ušle u rat, odlučena sudbina Drugog svetskog rata, ali istina je da je Staljingrad promenio pravac rata. Najbolji dokaz je da nacisti više nikada nisu napravili nikakav dalji napredak u Rusiji, osim Treće bitke za Harkov koju jedva dobili u martu 1943. godine na Istočnom frontu.
Pobeda u Staljingradu nije spasila samo milione Rusa od nacističke okupacije već i milione onih u drugim zemljama skraćujući rat za nekoliko meseci, ako ne čak i godina. Zamenik direktora muzeja „Stalјingradska bitka“ Sergej Mordvinov ističe da je ta bitka bila odlučujuća za dalјi tok rata protiv fašističke Nemačke, ali i za moral i duh sovjetskog naroda.
„Nemačka vojska je u Stalјingradu bila potpuno poražena 2. februara 1943. godine. Šesta nemačka armija, koja se smatrala najjačom neprijatelјskom armijom, bila je potpuno uništena. Smatra se da je upravo Bitka za Stalјingrad bila glavna prekretnica u Drugom svetskom ratu. Nakon te bitke Crvena armija je krenula na Zapad, na Berlin, pobedila je nacističku Nemačku i njene satelite. Upravo u Stalјingradu ceo sovjetski narod je shvatio da neprijatelј nije neuništiv. Bitka za Stalјingrad je dokazala da se nemački nacizam može pobediti“, ističe Mordvinov.
Visoka cena pobede
O ceni koji su platili civili govore podaci koje iznosi istoričar Dmitrij Belov:
„Stalјingrad je bio uništen do temelјa, ostali su samo podrumi. U centru i severnim delovima grada nije ostalo zgrada u kojima se moglo živeti. Kirovski rejon je jedini deo grada koji Nemci nisu okupirali i u njemu je stradao najmanji broj civila: 22.000 lјudi preživelo je ovaj pakao. Nemci namerno nisu bombardovali Kirovski rejon jer su planirali da u njemu prezime nakon pobede u Stalјingradu“, opisuje Belov.
Više o tom dramatičnom poglavlјu novije istorije govore i originalni dokumenti koje je na svoj portal stavio „Arhiv Rusije“ povodom godišnjice velike bitke. Na virtuelnoj istorijsko-dokumentarnoj izložbi može se videti više do 450 dokumenata, fotografija, vojnih karti, audio i filmskih snimaka sa kojih je skinuta oznaka tajnosti.
Izvor: B92.net, Sputnik, Wikipedia
Dodaj komentar