Pripremila: Gordana Radisavljević – Jočić
Pravoslavni vernici koji poštuju Julijanski kalendar danas proslavljaju Badnji dan. Službama bdenja i paljenjem badnjaka u pravoslavnim hramovima Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici, obeležavaju Badnji dan, pripremajući se za proslavu rođenja Isusa Hrista. Badnji dan je poslednji dan božićnog posta i tada se dovršavaju poslovi oko pripreme doma i hrane za najradosniji hrišćanski praznik rođenje Isusa Hrista, Božić. Badnji dan i Božić su nerazdvojni, ne samo zato što dolaze jedan posle drugog, već i zato što se dopunjavaju shvatanjima i običajima koje narod vezuje za njih.
Od dana Hristovog rođenja započinje hrišćanska era, i od tog dana hrišćanski narodi, a i ostali svet, počinju brojati godine. Za spomen rođenja Hristova, još od apostolskih vremena ustanovljen je veliki praznik – Božić. Sveti Jovan Zlatousti kaže da je Božić izvor za sve praznike hrišćanske, jer da nije bilo Hristovog rođenja, ne bi bilo ni krštenja, ni vaskrsenja.
Činjenica da je to praznik rađanja novog života, praznik dece i detinjstva, praznik roditeljstva očinstva i materinstva, ukrasio je kod Srba ovaj praznik najlepšim verskim, ali i narodnim običajima i obredima, koji vreme od nekoliko nedelja oko Božića čine najlepšim i najsvečanijim periodom u celoj kalendarskoj godini. Oni su ti kojih se najčešće sećamo iz svog detinjsta.
Božić po starom kalendaru obeležavaju još Ruska, Ukrajinska i Gruzijska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta gora, kao i Koptska crkva u Egiptu, kao i nepriznate Crnogorska i Makedonska pravoslavna crkva. Sve ostale hrišćanske zajednice vreme računaju po Gregorijanskom kalendaru.
Poslednji dan posta
Pripreme za ovaj praznik počinju 40 dana pre 7. januara božićnim postom koji predstavlja pročišćenje duha i tela, a ljudi se u Srbiji pozdravljaju rečima „Hristos se rodi“, a otpozdravljaju sa „Vaistinu se rodi“.
Badnji dan je poslednji dan posta, dan kada se obavezno priprema posna večera, a prati ga i druga simbolika kod Srba, seča badnjaka, unošenje slame, bacanje oraha, pijukanje dece koju predvodi domaćica i obilaženje ukrug prostorije u kojoj se postavlja posna večera. Na Badnji dan se služi liturgija Svetog Vasilja Velikog.
Rođenje u vitlejemskoj pećini


Prema evanđelistima Mateju i Luki, Isus je rođen u judejskom Vitlejemu. Rodila ga je devica Marija. Hristos se u Vitlejemu rodio gotovo slučajno. Josif i Marija došli su u ovaj grad kako bi po naređenju rimskih vlasti bili popisani. Kako nisu mogli da nađu konak, sklonili su se u jednu od pećina u kojoj su čobani držali stoku. Marija je iste noći rodila Bogomladenca.U noći kada je rođen Hristos, na svetu su se dogodila mnogobrojna čudesa – iz kamena u vitlejemskoj pećini potekla je voda, na nebu su zaigrala tri sunca, srušio se neuništivi Hram idola, a u Španiji se pojavio oblak svetliji od Sunca.
Po Luki, anđeo je obznanio Isusovo rođenje duhovnim vođama koji su došli da se poklone novorođenom detetu. Matej govori o mudracima koji su doneli darove Isusu kao novorođenčetu nakon što su pratili zvezdu za koju su verovali da je znak da se rodio Kralj Jevreja. Na ikoni se Hristovo rođenje predstavlja ovako: pećina i u njoj jasle; presveta Bogorodica sa Josifom i mladim Isusom. Pastiri se klanjaju, a sjajna zvezda svojom svetlošću osvetljava novorođenog Hrista. Na visini lete anđeli, za jasle privezane su mazge, a jagnje je u prvom planu.
Zvezda iznad pećine


Na mestu rođenja Gospoda Isusa Hrista danas se nalazi crkva podignuta još u vreme cara Konstantina. Ona se, prema predanju, nalazi iznad pećine u kojoj je Isus došao na svet, a njegovo mesto rođenja obeleženo je šestokrakom zvezdom. O Hramu Hristovog rođenja danas se brinu tri crkve: grčka, rimokatolička i jermenska. Uz crkvu Hristovog vaskrsenja u Jerusalimu ovaj hram smatra se najvećim hrišćanskim svetilištem.
Vitlejem je danas grad pod palestinskom upravom ograđen od Jerusalima desetometarskim betonskim zidom. Ipak poklonika nikada više nije bilo nego sada. U Svetu Zemlјu se ne ide zbog geografije i istorije, mada i toga tamo ima, već se na sveta mesta ide zbog sabornosti Crkve pravoslavne i liturgičkog jedinstva.
Badnjak premazan medom
Uoči Božića slamom se posipa pod u kući, čime se dom pretvara u pećinu u kojoj se rodio Hristos. Tamjan kojim se kadi kuća, kao i darovi koji se stavlјaju u slamu, podsećanje su na darove koje su doneli mudraci sa Istoka i njima darovali Novorođenog Hrista. Trpeza bi na Badnji dan trebalo da bude bogata i posna.
Položajnik
Položajnik simvolički predstavlјa one Mudrace koji su pratili zvezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Domaćica posle toga posluži položajnika, i daruje ga nekim prikladnim poklonom. On je čovek, koji na Božić, i za celu narednu godinu donosi sreću u kuću.
Savremena proslava Božića


U današnjim, urbanim uslovima se proslava Badnjeg dana izvodi u donekle promenjenom i prilagođenom obliku.
U nemogućnosti seče badnjaka u šumi i spalјivanja na ognjištu sačuvane su neke druge osobenosti ovog dana, a to je posna ali bogata trpeza, kuplјeni badnjak u obliku par hrastovih grančica i nešto slame (negde se doda i grana drena) uvezanih crvenom vrpcom. Posvećenost ognjištu se ogleda u okuplјanju cele porodice za trpezom. Ranije se večeralo na slami na kućnom podu, pa se zato i danas, ispod stola za kojim se večera, stavi malo slame i grančica badnjaka.
Spalјivanje badnjaka se obavlјa, uglavnom, palјenjem par listova hrasta u pogodnom prostoru. U novije vreme se širom Srbije javilo kolektivno nalaganje badnjaka ispred crkve, odnošenjem u crkvenu portu, ili ispred manastira, gde se kućni badnjak spalјuje na velikom badnjaku.
Proslava u krugu porodice
Božić je porodični praznik i praznuje se tri dana. Drugog dana Božića pravoslavni vernici obeležavaju Sabor Presvete Bogorodice, a treć dan je posvećen Sv. prvomučniku i arhiđakonu Stefanu. Prvog dana Božića se ne ide se u goste. Izuzetak je položajnik, prvi i jedini gost u kući, koji bi trebalo da donese sreču, napredak, radost i ljubav. U jutarnjim satima domaćice mese česnicu – vrstu obredne pogače. Taj „kolač“ je dobio ime po staroj reči – čest koja znači deo, jer božićni ritual podrazumeva lomljenje česnice. Pravi se od belog brašna uz obavezno stavljanje novčića – prema verovanju, onaj ko ga pronadje, biće srećan cele godine. Zatim sledi ručak kada je, obavezno, cela porodica na okupu.
Dodaj komentar