Nataša Bartula, srpska književnica koja živi i stvara u Kanadi, na 62. sajmu knjiga predstavlja se našoj čitalačkoj publici sa dve knjige – hit romanom Ljiljana, jabuko moja i zbirkom izabranih bajki Larin čarobni cvet u izdanju beogradske Metafizike.
O romanu Ljiljana, jabuko moja već smo pisali. Sada vam predstavljamo Larin čarobni cvet.
-Larin čarobni cvet je moja treća zbirka priča za decu, ali se po žanru razlikuje od prethodne dve, jer su u njoj zastupljene bajke umesto basni. No, u svakom slučaju, bilo da je o bajkama ili basnama reč, cilj i motiv mog pisanja za decu je jasan: ljubav prema deci, želja da moje priče u njima probude radoznalost i ljubav prema pisanoj reči, ali prvenstveno, što je i cilj bajke, da razviju ljubav prema čovečanstvu i pomognu im da istovremeno bez straha zakorače u svet koji ih čeka, svesni da razluče zlo od dobra, jer će se upravo u bajci sresti sa mnogim lošim stranama sveta i sa njegovom surovosti, ali će naučiti da dobro pobeđuje i da se slabi i nejaki mogu itekako uzdići i pobediti tako da kraj bajki nudi radost i poručuje da se se iskrenost i humanost isplate -, kaže Nataša Bartula.
Larin čarobni cvet istovremeno je naslov prve od ukupno četiri bajke, u kojoj je istaknut značaj porodičnog gnezda i ljubav prema majci koja nadmašuje svaku želju za posedovanjem materijalnog. Glavna junakinja, devojčica Lara, odriče se bogatstva u korist ljubavi prema majci i ne sluti da će joj upravo njena plemenitosti i požrtvovanost doneti ono čega se odrekla: princa i kraljevstva!
U drugoj bajci Princeza Ivančica sa nosem od krastavca, prelepa princeza plaća cenu lepote time što po nalogu manje lepe princeze iz susednog kraljevstva zla veštica pretvara njen nežni nos u džinovski krastavac. Princeza se predaje samoći i tugovanju, ali je po nalogu dobre vile od te zle sudbine spašava princ koji će zarobiti njeno srce zauvek. Dakle, ljubomoru kao česti motiv u bajkama, pobeđuju plemenitost i dobrota, ružnoću pobeđuje lepota.
Treća bajka pod naslovom Princeza Zlatica je priča u koju je utkano mnogo peripetija: otmica male princeze, njen život sa pomajkom; ljubomorna prijateljica koja otkriva tajnu Zlaticine sjajne budućnosti i čini sve da joj preotme princa; princeza umesto na dvor dospeva u tamnicu, ali kraj pokazuje da niko nikome ne može oduzeti ono što mu je namenjeno, te tako princeza pravednim prstom sudbine pronalazi ne samo suđenog princa, već i svoje prave roditelje, a zlu prijateljicu ipak ne kažnjava tamnicom ili smrću, čime pokazuje veličinu plemenite duše koja oprašta.
Četvrta bajka Čarobna ptica je priča o princezi Vileni i čarobnoj ptici koju po rođenju dobija od vile, a koja joj daje nadnaravni talenat i moć da svira sve instrumente sveta. No, kao što to obično biva, ne samo u bajkama već i u životu, uvek se nađe neko ko bi želeo da mu ti talenti pripadnu, pa tako i u ovoj priči manje lepa i manje talentovana princeza Dulija uspeva da ukrade čarobnu pticu i na neko vreme prisvoji Vilenine talente pa čak I da skoro pridobije i princa koji je namenjen princezi Vileni. No, na kraju će doći do raspleta koji će pokazati da ljubav i istina uvek pobedjuju, tako da će Vilena zasluženo uživati u za nju predodređenoj radosti.
-Dakle, smisao mog bajkovitog stvralaštva ogleda se na najčistijem izvoru inspiracije koji pokreće stvaralačka snagu i čini život i planetu boljima: ljubavi prema deci! Kakva je i kolika moja ljubav pokazuje i pesmica koju sam napisala za vreme jednog od mojih časova srpskog jezika u radu sa mališanima iz Montreala:
Jedno je srce zasjalo mâlo, jedno mi dete u krilo palo,
Rukama malim kosu mi plete, duša mi peva „volim te, dete!”
I drugo dete prilazi brzo, pa moju kosu na pola dele
I treće, evo, žurno se žuri „dajte mi deo”, malo se duri!
Češljaju tako i kike pletu a srce kliče „hvala detetu!”
Za ljubav koja granica nema
Za nežne dlanove male
Koji nas uče kako se voli i daje.
Dodaj komentar