Piše: Jelena Čolić
Fotografije: EurocommPR
U znak sećanja na deportovane i stradale austrijske Jevreje Grad Beč je podigao spomenik na mestu nekadašnje železničke stanice „Aspangbanhof“ u obliku dve betonske šine dužine 30 metara koje vode u tamni, šuplji betonski blok i simbolišu železničke šine koje su vodile u smrt i zaborav. Stanica je sagrađena 1880/81. godine, a srušena 70ih godina prošlog veka. Sada se na njenom mestu nalazi park „Leon Zelman“ u kome je umetnički studio „PRINZpod“ nedavno postavio pomenutu skulpturu.
U Beču je 1939. i 1941/42. godine u 47 organizovanih transporta deportovano 47.035 Jevreja u geta i koncentracione logore. Prema podacima istoričara Džonija Mozera svega 1.073 ljudi je preživelo. Nekadašnja železnička stanica „Aspangbanhof“ u 3. bečkom okrugu nije imala frekventan regionalan saobraćaj, pa je zato i korištena za deportaciju Jevreja u Opole, Kjelce, Modlibožice, Minsk, Rigu, Terezin, Aušvic i druge gradove.
Put u uništenje većine od 66.000 austrijskih žrtava Holokausta počinje u samom gradu. Prva dva transporta organizovana su u oktobru 1939. godine: 1.584 Jevreja deportovano je u eksperimentalni „Jevrejski rezervat“ u poljski grad Njisko na reci San. Od toga je 200 muškaraca stiglo u logor, dok su ostali proterani preko nemačko-sovjetske demarkacione linije.
Velike deportacije počinju dve godine kasnije. Od 15. februara 1941. godine do 9. oktobra 1942. godine 45.451 austrijskih Jevreja je deportovano u logore i geta. Deportacije je organizovala nacionalsocijalistička „Centralna služba za iseljavanje Jevreja“ i sprovodila u četiri sabirna centra koja su osnovana u 2. bečkom okrugu. Internirani Jevreji su ugnjetavani i ponižavani, a sva imovina im je oduzeta. Svaki transport činilo je hiljadu Jevreja koji su u otvorenim kamionima prevoženi do železničke stanice „Aspangbahnhof“ naočigled Bečlija.
Dodaj komentar