Kultura

Huffington post: 10 stvari koje niste znali o srpskom Kraljevskom dvoru

 

 

Večanje nj.k.v princa Filipa Karađorđevića i gospođice Danice Marinković 7. oktobra predstavlja prvo kraljevsko venčanje u Srbiji od 1922. godine kada su se  venčali kralj Aleksandar I Karađorđević i rumunska princeza Marija Hoencolern (za više informacija o dinastiji Karađorđević pogledajte zvaničnu web stranicu kraljevske porodice).

 

 

 

 

Kako u svetskim medijima raste interesovanje za ovo venčanje, Kosta Petrov, saradnik Huffington posta sreo se sa srpskom kraljevskom porodicom i pitao ih da podele sa njim 10 činjenica iz istorije njihovog fantastičnog doma ili srpskog Kraljevskog dvora.

 

 

Kralјevski dvor na Dedinju izgrađen je u periodu 1924-1929. godine ličnim sredstvima i po nalogu kralja Aleksandra I Karađorđevića (dede nj.k.v. prestolonaslednika Aleksandra II). Želeo je da to bude dom u kome će odrastati njegovi sinovi nj.k.v. prinčevi Petar, Tomislav i Andrej. Kralјevski dvor je bio dom kralja Aleksandra I i kralja Petra II. Danas je to dom nj.k.v prestolonaslednika Aleksandra II i njegove porodice:

 

 

 

 

  1. Iz dvora koji je na grebenu brda, pruža se veličanstven pogled različite delove Beograda.

 

2. U vreme kada je dvor sagrađen bilo je malo vila na Dedinju, koje se nije ni smatralo za deo Beograda. Kada su Beograđani saznali da će kralj Aleksandar I tamo sagraditi sebi dvor odjednom su svi želeli da žive blizu kralja i tako je Dedinje postalo Beogradski Beverli Hils.

 

3. Ako taksisti kažete: “odvezite me do Kraljevskog dvora” on ili ona će vas najverovatnije pitati: “da li mislite na Beli dvor?” Posle toga imate mogućnost da se upustite u dugotrajno objašnjavanje ili da jednostavno kažete: “da, Beli dvor”. Naime, svi u Beogradu znaju za Beli dvor, samo je mali broj ljudi upućen u to da postoje dve rezidencije unutar Kraljevskog kompleksa – Beli i Kraljevski dvor, i da je, ustvari, Kraljevski dvor bio dom kraljevske porodice.

 

4. Razlog za to je činjenica da je Beli dvor proglašen za službenu rezidenciju predsednika posle II svetskog rata.

 

 

 

 

5. Celokupni Kraljevski kompleks je i dalje u vlasništvu Republike Srbije zbog komunističke odluke iz 1947. kojom je konfiskovana celokupna imovina kraljevske porodice i svi njeni članovi proglašeni protivnicima države uključujući  nj.k.v. prestolonaslednika Aleksandra II koji je tada imao svega dve godine.

 

 

 

 

6. Uz dvor, sagrađeni su i kuhinja i garaža, koji su sa centralnim objektom povezani podzemnim tunelom dugačkim 90 metara. Iznad kuhinje se nalaze kancelarije Dvorskog fonda.

 

7. Danas se u dvorskoj kolekciji umetničkih dela nalaze tri slike za koje se kad su donete u Beograd verovalo da su rad Rembranta van Rajna. Međutim, istoričari umetnosti su se skoro odmah složili da su to dela njegovih studenata. Postojala je i četvrta slika “Quintus Fabius Maximus”, pravi rad Rembranta koja je nestala u proleće 1941. kada je kralj Petar II  (otac nj.k.v. prestolonaslednika Aleksandra II) posle kapitualacije Kraljevine Jugoslavije i odluke svoje vlade napustio zemlju.

 

 

 

 

8. Slamnata kuća prvi je objekat koji je u dvorskom kompleksu kraljevske porodice. Podignut je u vreme kada je kralj Aleksandar I Karađorđević doneo odluku da izgradi dvor. U prvo vreme, služila je kao škola za kraljeva tri sina prinčeve Petra, Tomislava i Andreja. Posle atentata na kralja Aleksandra I u Marseju 1934. kraljica Marija ju je koristila kao svoj umetnički studio.

 

9. Posed kralja Aleksandra I na Dedinju imao je potpuno nezavisnu ekonomiju. Dvorski kompeks imao je svoju manju elektranu, pa čak i farmu kokošaka.

 

 

 

 

10. Dvorski kompleks je po prvi put otvoren za posetioce u proleće 2002, godinu dana nakon povratka kraljevske porodice u Srbiju.

 

Za više informacija o Kraljevskom dvoru i o njegovoj istoriji posetite zvanični sajt.

 

Izvor: Huffington post

 

 

 

 

Meni su rekli da vi postojite

Pre nego što je došao Laki

Nož Marine R.

Umetnost putovanja II

Kategorije

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .