ŠKURIN : Gaće na štriku

MedaiSfea

 

Tekst : Ksenija Matović

Foto: Internet

 

 

Izukrštao pročelja kuća i neba.

 

Skupio krivudave ulice, u kojima se mimoilazi anfas.

 

 Između njegovih dugih prstiju,  laste igraju lastiša.

 

S noktiju uzleću golubovi i dječije trik majice, bijele ….bijelim oblacima u susret.

 

 Pucaju drvene štipaljke… lebde… u modre ljetnje kiše.

 

 

Nijedan čovjek nije samo štrik, on je i gaće

 

Šinjorina Mare je  na štrik okačila 5 gaća… dvije čipkane tange i tri u tipu  splet crijeva dvije špigete.

 

Buštića ni u najavi.

 

Učinila je  to u fon Karajan stilu,  jarkocrvenim noktima oslijepivši  maestral, koji je u naručju unosio nedonošče jula na terasu  šinjorine Anete,  a koja je kuriožno virila iza škura.

 

Kurioština je možda ubila mačku, ali šinjorina Aneta je bila žilavija i od loše skuvanih tripica, pa je samo  pala u postelju i tamo je  hiperventilirala, više ura.

 

Šjor Tonći i šjora Kate

 

Ispod svježe obrijanih nausnica i pozamašnog komada toalet papira zalijepljenog na ljutu ranu podnosom,  te  Merilin sanset kurmina, mreškao se osmijeh šinjorine Mare.

 

Mare je nosila ime mora. Znala je, da   more ljeti miluje brodove, a topli vjetrovi  jedra, palamare i mornare.

 

A ona je čekala svoga…. 32 godine.

 

Šjor Tonćijeva magična sirena egzotičnoga arhipelaga

 

Šinjorina Aneta koja je čitala isključivo Kanta i Ničea, a Hegela znala naizust, nije ostala dužna.

 

S ponistre je  viknula  Mari da je Žebon i na štrik okačila dvije duge spavaćice, troje parašut gaća i pet  buštića.

 

Ma kako je  Ane bila i  Aš kupa,  na štrik je iznijela i porodično blago…  nevjestinski veo i djevojački korzet iz viktorijanskog doba.

 

Htjela istać čednost…jer je i ona čekala svoga mornara…32 godine.

 

 

Kroz uštrikane ovratnike Anetinih spavaćica nije probijalo sunce, pa su žene Staroga grada, povlačeći štrikove ka  staru barku, graktale ka galebice, jer nisu mogle osušit  svoje, a ni gaće svoje muškadije, koja  se obnoć, kad ne ide namore,  nabumbavala po lokalima.

 

Kako dozvat sebi muškoga koji se nabumbio

 

Kad se nabumbe, muški bi klapski pjevali strankinjama, milozvučno ka  panatagane na umoru, i svaki je živio u uvjerenju da je baš njegov tenor, prvi.

 

Doma bi se vraćali šupljih gaća.

 

Žene bi ih znale krpat cijeli mjesec.

 

Snovi pod prknom

 

Šjor Tonći je udovac. Ima 85 godina. Prije nego što je to posta po treći put, bio je galeb. On redovno na štrik kači mudante namirisane Old spajsom.

 

Nikad se neće umorit od  čekanja na svoju sirenu, koju je nekoć, jedreći nekim egzotičnim arhipelagom, spazio kako mu maše izmora, sa voćnom salatom na glavi na čijem se vrhu šepurio ananas.

 

Razoružavajući… Merilin sanset osmijeh šinjorine Mare

 

Šjora Kate je ostala nevoljna udovica. Muža je odnijelo vino i jedna Valkira s velikim ćićama.

 

U susret neveri, na štrik uvijek kači bijele  svilene maramice, pa ribari znaju da nemaju što odit namore.

 

Dok razbraja vale i jede bombonjeru s višnjama, mašta  o Tonćiju.

 

Ima 85 godina.

 

Nikad nije uspjela smoć snage da mu kaže, kako je baš ona bila ta sirena koju je on pjan vidio iz pasare, kad su je kao pomoćnu konobaricu s tarace hotela Rivijera,  gurnuli umore s voćnim kupom na glavi.

 

Barba Mate je ribar. Ima šake u koje staje jato orada i kilo limuna.

 

Na štrik obično  kači prugasto plave majice i mudante iz čijih špagova uzleću galebovi.

 

Nekad zna okačit mrežu u koju zna ulovit po mora i cijelo sunce.

 

On sanja otvorenih i pjeva zatvorenih očiju. Šotovoće.

 

Šinjorina Aneta..stroga viktorijanska moda ima što ponudit

 

Fatko je opalio u činele i svi smo ušli u barke. Bila je noć. Tondo.

 

Pošli smo na po kanala i čekali. Svak sa svojim snom pod prknom i marendom u borši.

 

Intra  je iza ponoća.

 

Ogroman. Bez ijednog štrika.  Crn kao kuršum. Zalio nas valom i pasa.

 

Nagutani mora, sekali smo barke, sujući sve do mula.

 

Klapski se popeli uzaskale, ispod volta, pa uz pergule, svak do svoje ponistre.

 

Zapatani, otvorili libre.

 

U svakoj je  pisalo “Nijedan čovjek nije  samo  štrik, on je i gaće.  I stoga ne pitaj, za kim štipaljke zvone, zvone za tobom”.

 

Ostale kolumne Škurin možete čitati OVDE